Ako još niste izgovorili sudbonosno “da” onda ste na pravome mjestu da naučite kako izbjeći greške koje je velika većina parova napravila. Priredite si vjenčanje koje će i za 20, 30 godina ostati vjenčanje iz snova, a ne noćna mora.
Ne znam za vas, ali ja sam odrasla u okruženju gdje se uvijek posebno naglašavalo koliko je važan sam dan vjenčanja. Nisu važne ni godine prije toga dana, pa čak ni one poslije, važno je samo da to bude savršen dan. Kako je rodbine, poznanika i prijatelja bilo poprilično, imala sam prilike prisustvovati barem dva, tri puta godišnje takvim savršenim danima.
Ne samo to, ako je bila familija u pitanju, bila sam počašćena tjedan dana patiti se s njima, čistiti s njima kuću, okućnicu (kao da se to radi samo jednom u životu), peći na desetke različitih vrsta kolača (kojima se kasnije gotovo nitko neće obradovati jer su haljina ili hlače ionako kupljeni na knap, i nema mjesta za koji gram viška).
Ponekad sam imala osjećaj da je tih tjedan dana pred vjenčanje tužnije nego kad netko umre i treba ga sahraniti. Ni dan danas ne razumijem kako netko od rodbine može plakati (ili da kažem realnije, roniti suze u potocima), a dvoje mladih živi i zdravi, samo odlučili živjeti svoju sreću zajedno? Ali kad se bolje prisjetim, ta groznica počinje još godinu, dvije prije. Treba naime pronaći mjesto gdje će se ugurati stotinu, dvije, tri gostiju. I kad konačno par pomisli da si je rezervacijom osigurao mir do savršenog dana, cijela komedija tek počinje.
Za početak treba izdvojiti popriličnu svotu novaca za komad papira na kojem će biti ispisani stihovi za plakati, iliti za pozivnicu. A onda kreće pohođenje bliže, dalje, i jaaako daleke rodbine koju vjerojatno nikada niste ni vidjeli, ali kad su oni bili na vjenčanju vaših roditelja, red je, jel, da dođu i vama.
Ako imate obazrive roditelje, možda oni pozivanje obave umjesto vas, samo time vam nisu učinili naročitu uslugu. Jer nije baš zgodno upoznavati familiju na dan vjenčanja. Rođak vašega budućeg supruga u trećem koljenu mogao bi se osjetiti jako ponižen ako ga na taj veliki dan ne oslovite imenom i kažete koliko ste počašćeni njegovim dolaskom.
Kako se približava najvažniji dan, konačna računica postaje sve veća, i brže od planiranog se približila najgornjoj granici vaših financijskih mogućnosti. Odjeća i obuća za taj dan izaći će vas možda 2000€, frizer, maniker, pediker još kojih stotinjak €, prstenje 500€, fotograf i cvijeće 1000€, band ili DJ 1500€, pokloni gostima 500€. I desetci drugih izdataka. Ako pozovete 200 gostiju i platite po svakome 50€, to je 10 000€ za restoran. I kad to sve prođe, obavezno medeni mjesec, po mogućnosti all inclusive, negdje daleko od sviju ;)
Kako god računali, mislim da 20 000€ nije nerealistična svota. 20 000€!!! Koliko dugo morate raditi da bi zaradili ono što se potroši za samo jednu noć? Ako ste jedni od onih koji upravo planiraju vjenčanje, sada je prilika da kažete NE tradiciji, i organizirate vaš dan na drugačiji način.
Koga pozvati na vjenčanje?
To je vaše vjenčanje i vi snosite troškove. Pri tome ne mislim da odete u banku i zamolite nju da vam pomogne. Ako uistinu na svome računu imate 20 000 €, uložite ih radije u svoju budućnost. Pozovite na vjenčanje samo najbliže ljude s kojima ste svakodnevno u kontaktu. Ima sigurno dobar razlog zašto se niste godinama vidjeli sa maminom tetkom, i zašto bi onda nju morali pozivati, a ne znate ni što pričati s njom. Što je manje gostiju, atmosfera je intimnija, a vi ćete se osjećati sigurnije i bolje.
Gdje proslaviti vjenčanje?
Moj savjet je – u vašemu domu, ili domu vaših roditelja ako se tamo osjećate udobno i ako ima više mjesta. Gdje piše da je potrebno mjesecima prije obilaziti skupe sale i nervirati se hoće li imati slobodan termin baš na dan kada vama paše? U primaćoj sobi se može složiti švedski stol, poredati piće pored. U tako opuštenoj atmosferi nikome neće ni pasti napamet da ga se dvori, nego će se sam posluživati finim jelom koje su pripremile vaše bake ili mame. Par dana prije si dajte malo truda i odaberite muziku koju volite, i zamolite nekog mlađeg gosta da vam bude DJ.
Odjeća, cvijeće, fotograf, zahvalnice…
Danas više ne morate biti kreativni, kuću možete za jako malo novca dekorirati idejama koje ćete pronaći na internetu.
Možda netko od vaših prijatelja ima skrivene talente za fotografiranjem. Iskoristite ih i zamolite ga da napravi par fotografija. Meni je osobno jako zamorno gledati albume sa stotinama slika koje se u biti samo ponavljaju. Vjerujem da i među vama imam istomišljenika. Podijeliti svakome gostu zajedničku fotografiju sa rukom ispisanih par riječi zahvale osobna je, i sigurno draga uspomena.
Upozorite svoje goste da od njih ne želite nikakav poklon. Ovo vam govorim iz vlastitog iskustva. Ja sam svojim gostima rekla da će im biti vraćeno sve što donesu (naravno da to ne bih učinila, ali upalilo je) i nitko nam nije donosio ni novac ni poklone. Ima nešto jednostavno u tome. Ako vas drugi ne daruju, logično je za očekivati da ni vi nećete morati darovati njih ako ćete im ići u svatove. Tako jednostavno prekidate začarani krug prijenosa nepoželjnih poklona. Slobodno napomenite da vjenčanje organizirate samo s jednim ciljem, a to je da bi podijelili vašu sreću s dragim ljudima. Nije vam u interesu zaraditi na njima.
Odjeću i obuću isto možete birati prekidajući tradiciju. Kupite ono u čemu ćete se osjećati udobno, i što ćete sigurno opet obući. Ako baš ljepši spol želi da to bude bijela vjenčanica, dopušteno joj je. Posudite ju, i vratite za par dana. Ali kupiti ju uistinu nema smisla, jer nakon par godina će samo smetati u ormaru. A vaša kćer je sigurno, ali sigurno neće obući na svom vjenčanju.
Medeni mjesec, da ili ne?
Ako imate novaca još i za to, da, zašto ne? Neka to bude godišnji odmor, kao i svaki drugi. Izaberite mjesto koje odgovara vašim zajedničkim željama, i napunite baterije, kao što ste to radili i svaki puta prije toga.
I na kraju, taj dan treba biti savršen za vas, a ne ispunjen stresom i nervozom. A usudila bih se tvrditi da je 90% velikih, skupih vjenčanja kao programirano za košmar, svađu, ogovaranje nakon što sve prođe. Poštedite se toga, budite vlastiti organizator svega i krojač vlastite sudbine kao i u mnogim drugim situacijama.
Kako je prošao vaš vjenčani dan? Jesu li uspomene na njega lijepe, ili vam je muka već na sami spomen svega?
WoW! Ovaj tekst je taman za mene tj.nas. Dečko i ja zaručili smo se prošle godine u kolovozu. Niti jedno od nas nije za one velike svadbe. Slažem se sa svime što si rekla, posebno sa time kako su takva slavlja uglavnom dobar temelj za stres, svađu, umor i ostale negativne situacije. A da ne spominjem sulude troškove, kako za mladence tako i za uzvanike. Od odjeće, hrane, najma dvorane itd. Smatram da su to jako velike gluposti, gluposti za koje se netko sjetio da treba nesuvislo puno platiti. Nemam ništa protiv slavlja, da se razumijemo. Uglavnom, tijekom godine se nismo previše zamarali i evo nas sad – odlučili otići kod matičara, proslaviti s roditeljima uz ručak i navečer se zabaviti sa najbliskijim prijateljima. To je za mene dan koji je zapravo jako intiman i ne trebaju mi svi oni ljudi koje nisam vidjela po godinu i više dana. Nemam ništa protiv njih, samo nismo bliski i to je to. Žao mi je svaki puta kada vidim te nenormalne svatove, tu ceremoniju, protokole, kostimografiju, preseravanje sa hranom i pićem, a nigdje veselja, onog stvarnog i iskrenog :) Žao mi je kad se sjetim koliko se novaca potrošilo u prazno misleći kako je takav ‘ludi’ provod koji je osmišljen u svakom trenutku i lišen svake spontanosti – kad se jede kad se sjedi, kad se pleše, kad se reže torta, tko od glavnih uzvanika treba što napraviti i platiti … To su ogromne sume novaca, ali i užasno puno vremena uloženog u organizaciju samo jednog dana koji “mora” biti savršen i bolji od susjedovog ili rođakovog … A nekako mi se čini da se tu zaboravilo na ono što je najvažnije – da se ljudi tome raduju!
Hvala ti draga Slavenka na komentaru :) Znaš kako mi se čini kad čujem komentare onih koji su u svatove pozvani? Kao da ih se zove na sahranu, muka im je od pomisli da treba kupiti novi komad odjeće, napraviti frizuru, i ono najstrašnije, treba staviti novac u kovertu, a – novca nemaju.
Meni je uvijek bilo neugodno od cijele ceremonije koje si neki mladenci priušte- bila sam tamo gdje je mlada morala pokazati zna li pomesti pod, on morao sjeći drva, pa kad se sjetim vulgarnih komentara benda, zadataka koje je par morao “odraditi”, brrrrr, ni malo intimno ni romantično. Al, eto, kao mora se! E, ne mora ;)
Vjerujem da ćete i ti i zaručnik uživati u svom danu, jer će biti ponajprije rasterećen suludih troškova, i intiman, jer, tko se u jednoj noći može posvetiti svima od 200, 300 gostiju?
Baš tako, nema veselja više niti s jedne strane, a oni koji su pozvani u svatove – njima zaista počene padati mrak na oči, no svejedno idu u to jer se “mora”. E ne mora! Jedne svatove sam tako iz istog razloga uspjela izbjeći na način da sam rekla da imam obavezu (neki mladenci ne razumiju zašto netko ne želi takav vid proslave vjenčanja) i kupila sam im jedan poklon za koji sam znala da si ga žele. Poklon je i dalje bio jeftiniji od svih izdataka koje bih trebala platiti da sam išla u svatove. A ja nisam prisustvola nečemu na silu i nisam se morala pretvarati da mi je super ludo :) Jer kako kako si i napisala zaista ima svakakvih nebuloznosti na tim ceremonijama. Njima je doduše bilo krivo što nisam došla, ali znam da me tamo ne bi stigli ni doživjeti, a kamoli se zabaviti samnom.
Znaš što, tako smo i mi par puta napravili. Samo ja ne kupujem poklone, nego smo stavili novac u čestitku i dali im par tjedana nakon vjenčanja. Neka su se oni i ljutili, prošlo ih do sad ;) Tko ne razumije, ima problema sam sa sobom. Neću reći sve svadbe, ali velika većina njih se organizira samo iz razloga da se dobije puno novca. Jer kako inače objasniti da se mladenci nakon svatova naljute na neke koji su im darovali praznu čestitku?
:)