Skip to content

Groznica kupovanja “jer imaju svi” i kako joj se oduprijeti?

Kada radite u firmu gdje 80 % kolega ima problema sa prekomjernom težinom, onda su dijete i teme kako se kilograma riješiti, gotovo svakodnevno na “dnevnom redu”. I dobro je tako. No sigurno se sad pitate kakve veze imaju dijete sa financijama?! Eh, današnji događaj je i te kako dobar povod da napišem još jedan koristan članak. Koji se odnosi na financije ;)

groznica kupovanja
Nije Apple watch, nije bio skup i nije kupljen na kredit, ali sasvim dobro služi svrsi!

Još prošli tjedan se kod nas naveliko raspravljalo kako nije dovoljno instalirati na mobitelu aplikaciju koja mjeri korake i računa potrošnju energije. Razlog tome? Jednostavno zato jer se previše energije utroši na vađenje mobitela iz džepa i praćenje trenutnog stanja. Ne znam razumijete li moje kolege, ali baš je naporno stalno vaditi mobitel, uključivati ga i pratiti vlastite uspjehe po pitanju sagorjevanja masnoća i prijeđenih koraka.

Pravo rješenje, ili bolje reći idealna zamjena besplatnim aplikacijama, zvalo se “kupi Apple watch”! U principu nemam ništa protiv tog gadgeta, kao ni sličnih koji na bilo koji način pomognu ili olakšaju život.

Na tipkanje ovoga članka navelo me to što su još prošli tjedan ti isti “grizli nokte” od same pomisli što bi učinili da im se pokvari auto ili ispadne koji nenadani trošak. Jer novaca nemaju. A onda su u subotu pojurili u Appleovu trgovinu i nabavili satove za 649 €. No ni to ne bi bilo vrijedno komentiranja da su ih kupili za gotovinu. Ali ne! Satovi su kupljeni na kredit u trajanju od 6 mjeseci. Na 6 mjeseci bez kamata, važno je napomenuti ;)

Jednostavna računica kaže: 649 €:6 mjeseci = 108,16 € mjesečno.

Groznica kupovanja i to na kredit?

Po nekoj zdravoj logici, sljedećih 6 mjeseci treba svaki mjesec ostati 108,16 € viška da bi se otplatila rata za sat, ili, ako novca jedan mjesec ne bude, sat mogu vratiti vlasniku (trgovini). Jer toliko dugo dok ne otplate kredit, vlasnik sata je trgovina. Nisam baš tip koji voli bojati crno po zidu, ali nemoguća nije ni mogućnost da se u tih pola godine sat razbije, bude ukraden ili pokvari vlastitom krivicom.

U tom slučaju, sata više nema nego ostaje samo kredit koji se mora otplatiti. Ima li drugog rješenja?

Vjerujem da će moji kolege na kraju i otplatiti satove, no ne bi li bilo lakše djelovati suprotno? Najprije sljedećih 6 mjeseci staviti početkom mjeseca 108,16 € na stranu (ili na posebni račun, ako već postoji strah da novac ipak kasnije potroše za nešto drugo) i za pola godine kupiti sat gotovinom. Onda uistinu i mogu reći da sat pripada njima.

Pa ako jedan mjesec i nešto drugo, važnije iskrsne, odgodit će kupovinu za 7 mjeseci. Ne, oni su izabrali drugu varijantu kojom su si natovarili na leđa zaduženost prema nekome, strah hoće li baš svaki mjesec biti novca i podsvjesno nezadovoljstvo jer ono što imaju zapravo nije njihovo.

Još jedan aspekt uopće neću uzeti u obzir- onaj da će ih vjerojatno za 3 tjedna napustiti oduševljenje kupljenim i da će sat pospremiti u ormar- da čeka neka druga vremena. Sve vas koji čitate iz tjedna u tjedan članke koje pišem, molim, ma preklinjem, da ne upadate u zamke i nasjedate potrošačkom konzumu kao što to čini velika većina društva.

Kako se oduprijeti standardima koje društvo nameće?

Smijete vi sebi kupiti i priuštiti sve što vam treba, ili mislite da bi vam trebalo. Ali nemojte varati sami sebe i kupovati bez da ste:

  1. najprije dobro promislili treba li vam uistinu ta stvar
  2. da kupujete ako nemate gotovine u novčaniku.

Kad bi ovi iz uvoda promijenili svoj mentalni sklop, vidjeli bi koliki je užitak trenirati strpljenje i nagraditi se na kraju kupovinom za gotovinu. Danas je to, mislim teže nego ikad, jer rijetko tko razmišlja tako. Danas, kad nam je sve dostupno, kada te društvo priznaje i nagradi prihvaćanjem samo ako kupuješ stvari koje su “in”, teško je biti drugačiji. Teško je reći NE konzumu, kad ga se veliča na svakom koraku.

No zaboravlja se jedno- isto to društvo koje nameće svoje standarde, uskrati jako brzo članstvo pojedincima, ako samo nanjuše da netko standarde ne može ispunjavati. Meni se cijela ta “akcija zvana Apple watch” čini zapravo kao natjecanje, kad može on- mogu i ja. Samo svako natjecanje traži pobjednika. Nije dovoljno biti isti s drugima, treba biti bolji! Pitam se koji je gadget sljedeći na redu. Obećajem vam svakako skoru aktualizaciju članka. Jutros su se okitili satovima, čekam koliko će trajati da počnu dolaziti na posao bez istih.

Svatko razuman može iz napisanoga izvući jednostavan zaključak:

Život je prekratak da bi ga provodili u zabrinutosti hoćemo li moći otplatiti neke trenutne hirove.

S druge strane, život je prelijep da bi ga gušili ispunjavanjem besmislenih normi koje su nametnuli drugi. Budite svoji i nemojte se bojati pokazati da imate glavu kojom znate sami razmisliti. I odlučiti što je najbolje za vas, a ne za druge.

Prijavite se za newsletter!

Prijavite se sada i primajte email svaki puta kada bude objavljen novi članak.

Slažem se da moji osobni podaci budu preneseni na MailChimp ( više informacija )

Možete se odjaviti u svako vrijeme.

8 thoughts on “Groznica kupovanja “jer imaju svi” i kako joj se oduprijeti?”

  1. Upravo tako! Bespotrebni trošak ili lično nezadovoljstvo koje se hrani kupovinom skupih igračaka koje ni ne služe ničemu realno.
    Uvek mi je to bolo oči, da oni koji nemaju kupuju takve stvari i to na rate.
    Ja sam za štednju i od tih para otišla bih u Italiju kao i svake godine.

    Pozz.
    ☺????☄????

    1. Već mi je samo objašnjenje zašto su mobiteli lošiji od sata bilo smiješno. To su jednostavno takvi ljudi, njima ne vrijedi pričati ni objašnjavati, njih kad zaludi nešto, ne vide ni ne čuju ništa osim kako da se dograbe novog izdatka.
      Hvala ti što si svratila. LP

  2. Slažem se u potpunosti; za muškarce su namijene takve ‘igračkice’ kao mobiteli, satovi i slično, dok žene vole kupovati torbice i cipele na rate – isto nepotreban hir pogotovo jer Dotične vrlo vjerojatno već posjeduju desetak pari …

    1. Ove moje su “zaražene” kupovanjem tehnike, i to one skupe, a sve bez cilja, plana, glavno da se kupi. Vjerujem da su u drugom okruženju, sa drugačijim ljudima, da ne bi bile takve. Ovako se jedna natječe s drugom. Ja im nisam zanimljiva, nikako da razumijem i pohvalim njihove kupovine ;)

  3. Mogli su za 100E kupiti super sjajne patike, podići guzicu i svako veće po pola sata trčati! Za meseca dana, imali bi sigurno manje kila a više novac u novčaniku za onih preostalih 5 meseci (koliko će im trajati kredit). Bili bi srećniji, zadovoljniji i korisniji svojoj porodici. I društvu.

    1. Hahahaa Jelena, potpuno si u pravu! Evo prošlo je nekoliko dana od kupovine, oduševljenje je već splasnulo. Ma ništa od trčanja, zavaravaju se da će satovi učiniti čudo :D

  4. Najveći problem je u tome što ljudi uvijek nekako očekuju od nekih tamo stvari ili gadgeta da će im poboljšati životne okolnosti i pritom zaboravljaju da su oni sami ti koji to već mogu, bez da ulaze u silne troškove. Nemam niti ja ništa protiv Apple watcha i sl. nego smatram da je ok koristiti takva pomagala kao dodatak, a ne kao glavni način rješavanja problema. Ma, uostalom, potpisujem sve što si napisala, a tema je istovremeno duboka i mogla bi se razviti u široku filozofiju, ali i stane u par riječi koje si ti lijepo zaokružila u priču :)

  5. Baš tako, dalo bi se o tome još raspravljati. Ovako, čisto s gledišta bespotrebnog rasipanja novca (a u njihovom slučaju je baš tako, jer svaki mjesec plaču kako treba dočekati sljedeću plaću) zaduživanja i preskupe igračke stvarno nisu potrebni. Hvala ti na komentaru :)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)