Samo da susjed Mate nije uspješniji od mene

Zamislite da ste uspješno u svijetu predstavili svoju inovaciju, već mjesecima o vama pišu strani časopisi, svi se dive vašoj sposobnosti, domišljatosti, idejama, osim… osim onih u najbližem susjedstvu. Dok neki daleki, nepoznati hvale, ovi u susjedstvu kude. Neću spominjati ime mladog inovatora, on je samo jedan u nizu uspješnih, sposobnih ljudi koji i u vremenu recesije rade i postižu zapažene rezultate.

Sigurna sam da ćete u priči iz uvoda prepoznati barem jednog sugrađanina. Mate može biti danas Goran, sutra Gordana, za godinu, dvije Marko.

Svaki se imalo uspješniji čovjek vrlo lako i brzo nađe na meti zavidnih. Više uspjeh nije ni toliko važan, o njemu se mnogo ni ne priča. Važnije je potruditi se pronaći dotičnome mane, ukazati na nepravilnosti, istražiti postoji li mrlja u životopisu. Ponekad komentari počinju ovako- eh, pitao bi ja njega što bi postigao da mu nije otac/stric financijski pomogao!

Zanimljivo bi bilo provesti istraživanje koliko je onih koji su cijeli život primali financijske injekcije (roditelja, rodbine), i na kraju života ne bi mogli svoj financijski uspjeh sročiti u 2 rečenice. Sigurno ćete i takve pronaći u svom okruženju. Možda baš takvi ispisuju zlobne komentare ispod tekstova o nečijem uspjehu? Možda. No zavidni oni nisu, neeee!

Može li se i iz zavidnosti nešto naučiti?

Mogla bi se slobodno kladiti s vama da ni jedan čovjek neće olako priznati kako je barem jednom u životu nekome bio zavidan. Zapravo nije ni važno što drugi mislili o sebi, važno je da vi sebi samima priznate istinu. I izvučete iz priznanja nešto pozitivno za sebe.

Ima jedna divna, istinita izreka koja kaže:

Osobina malog broja ljudi je da ukažu počast bez zavisti prijatelju koji je napredovao. (Aeschylus)

Spadate li među tih par koji će biti ponosni na uspjehe drugih, budite ponosni ponajprije na sebe. I budite sigurni da će vaš vidokrug biti usmjeren na pozitivne stvari oko vas. Velika je mogućnost da u uspjehu drugih pronađete ideju za vlastitim uspjehom. A oni iz susjedstva, mogu li i oni nešto naučiti? Ili mi drugi, koji smo samima sebi priznali istinu da smo barem jednom u životu nekome zavidjeli?

Možemo i te kako. Naučimo to da ne može situacija biti tako loša ako postoji upornost i volja da se nešto promijeni. Ne moramo mijenjati ni političare, ni društvo u cjelini, dovoljno je da promijenimo svoje razmišljanje i postanemo otvoreni za uspjehe. Krenimo od sebe.

Sjećate se teksta o mentorima? Zašto jedan uspješan poduzetnik, umjesto da bude na meti vašeg svakodnevnog kritiziranja, ne bi postao vaš mentor? Ne morate se vas dvoje uopće poznavati, pričati. Pratite što on stvara, kako radi, možda neka njegova stara ideja može biti preoblikovana u jednu novu, neponovljivu, samo vašu.

Umjesto da im zavidite, budete ljubomorni na njih, promijenite stranu, promatrajte ih kao prijatelje, pomoćnike, gurue na vašem putu uspjeha. Vjerujem da vas ni jedan imalo razuman uspješan poduzetnik neće odbiti ako ga pristojno upitate za poneki savjet, mišljenje, komentar.

Izmišljanje priča i pokušaji da se nekome umanje njegovi uspjesi, nisu ništa drugo nego nesigurnost i nezadovoljstvo sa sobom i vlastitim životom. A to sebi sigurno ne želite.

Pustite zato susjeda da radi, stvara, zapošljava ljude. Dopustite poznanici da svoje vrijeme ulaže u kreativne i uspješne projekte.

I priznajte slobodno da ste barem jednom u životu bili slabi i zavidjeli. Ništa strašno ako ste iz toga spremni nešto naučiti. A one nespremne za promjenu, i dalje ljubomorne, negativne možete pokušati promijeniti, ali ne očekujte previše. Oni će i dalje radije sjediti ispred svog računala, istraživati i tražiti nepostojeće i biti usmjereni na kritiku svega i svačega. Negativnu kritiku, naravno.

Nego, ima li i u vašem susjedstvu uspješnih koje svakodnevno gađaju ljubomornim strelicama? Ili ste baš vi jedni od tih uspješnih? Kako se nosite sa tom situacijom?