Burza za početnike (1. dio) – osnovni pojmovi

Ako se do sada niste zapitali isplati li se još uvijek stavljati novac na štednu knjižicu, onda je krajnje vrijeme. Hoće li se uistinu ostvariti pretpostavke da ćemo još mi banci morati plaćati naknadu jer nam čuva novac, ne znam i ne želim pogađati. Ono što je i laiku, poput mene jasno, je da se trenutno baš ne isplati štediti u banci, uz kamate od 0,5% – 1%. Računate li da je inflacija oko 3 %, na kraju ste na gubitku.

Konkretno to izgleda ovako: Imate 1000 € viška i ne znate kuda s njima, pa umjesto u čarapu, izaberete sigurniju varijantu, i stavite na knjižicu. Banka vam na tu svotu daje 1% kamate = imate 1010 €. No inflacija je 3 %, i na kraju vaših 1000 € vrijedi nakon godinu dana još samo 980 € :( To ne želite ni vi ni ja! Imamo li još koju mogućnost? Imamo i zove se investiranje na burzu!

Što je burza?

Burza je visokoorganizirano i specijalizirano tržište na kojem postoje dvije vrste ljudi – oni koji trebaju novac (vlasnici firmi) i oni koji su istima spremni novac dati. Jedni imaju ideju kako unaprijediti firmu, povećati proizvodnju, modernizirati strojeve, a drugi imaju kapital (novac) koji bi uložili u te ideje. Kada do trgovine dođe, ulagač postaje vlasnik jednoga dijela firme. Koliki će njegov udio biti, ovisi o tome koliko je dionica kupio.

A burza za početnike?

Pitate li stručnjaka što biste kao laik, početnik, trebali napraviti da bi počeli ulagati na burzu, on će vam možda reći: “Pronađite brokera, otvorite depo, uplatite novac i izaberite vrijednosne papire.”

Broker, depo? Vrijednosni papiri? Prije nego se uplašite i odustanete od svega, uvjeravam vas da nije tako komplicirano kako vam se možda sada čini. Krenimo dakle redom.

Što su vrijednosni papiri?

Pod vrijednosnim papirima danas se smatraju dionice dioničkih društava, industrijske i državne obveznice, investicijski certifikati o sudjelovanju u investicijama i druge vrijednosnice s kojima posluje burza.

Razlika dionice i obveznice:

a) dionica: odluči li poduzeće da mu iz nekog razloga treba novac, ono može postati dioničko društvo, izaći na burzu i izdavati dionice svog poduzeća koje kupuju dioničari. Dionice su vrijednosni papiri kojima dioničar kupuje udio u određenoj firmi, ili u više njih (postaje vlasnik jednoga dijela poduzeća). Za razliku od obveznica, kod dionica nema garantirane kamate. Hoće li isplatiti dio svoje dobiti (dividendu) dioničarima, ovisi o dobroj volji poduzeća.

Benjamin Graham navodi u svojoj knjizi “Ineligentni investitor” da bi se prije nego se odlučimo za kupnju nekih dionica, trebali (između ostalog) raspitati i je li firma redovno u zadnjih 20 godina isplaćivala dividendu.

b) obveznice: druga mogućnost kako pribaviti novac za poduzeće je da se ono odluči na posudbu novca (podigne kredit) koji onda mora u određenom roku, uz unaprijed dogovorenu kamatu, i vratiti. U tom slučaju poduzeće izdaje svoje obveznice (dužničke vrijednosne papire). Obveznice izdaju i države, poznati primjer je Grčka koja je, da bi imala pokriće za nove kredite, izdala obveznice svoje države.

Uplaćujete li novac u osiguranja (životno ili mirovinsko…) onda ste i sami indirektno vlasnik obveznica jer osiguranja posluju tako da posuđuju svoj novac u tuđe obveznice koji im se onda s kamatom, nakon određenog roka vrati. Svaki vrijednosni papir na burzi ima svoj broj- ISIN (International Securities Identification Number) pod kojim je poznat.

Odnos ponude i potražnje

Cijena pojedine vrijednosnice promjenjiva je, i ovisi o trenutnoj ponudi i potražnji na burzi. Evo primjera za to: dioničar postavi nalog na burzu da želi određenu dionicu. Ako na burzi ima puno željenih dionica, a javio se samo on i još par dioničara (ponuda je puno veća od potražnje), onda cijena dionica pada.

Ako je slučaj obrnut, i puno dioničara se interesira za tek par slobodnih dionica (velika potražnja, a mala ponuda), cijena dionice naglo poraste. Često se cijene mijenjaju u milisekundi, na više ili na niže. Zato nikada ne možete biti sigurni po kojoj ćete cijeni kupiti dionicu, ali možete postaviti svoju granicu (tzv. limit) do koje ste ju voljni platiti.

Na burzi postoje investitori, privatnici kao vi ili ja, ili veliki ulagači, kao što su fondovi, osiguranja i investicijske banke. Osim toga postoje oni koji reguliraju i formuliraju pravila na burzi i kontroliraju njihovo provođenje. Do sad niste mogli pročitati ništa loše o burzi, ili?

Kada početi ulagati? I koliko dugo?

Ni u kom slučaju odmah! Topli savjet: otiđite u knjižnicu, posudite knjige o ulaganju, gledajte video na youtube, čitajte moj blog, istražujte na internetu, i tek nakon 2-3 mjeseca intenzivnog čitanja možete početi razmišljati o ulaganju.

Ulažite samo onaj novac koji vam minimalno u sljedećih 10 godina neće trebati. Zašto tako dugo razdoblje? Zato jer će u tih 10 god vrijednosti vaših dionica sigurno i pasti, i to možda i par puta. Ako uložite jedinih 1000 € što imate, za 2 godine vam se pokvari auto i trebate novac za popravak, morat ćete podići uloženi novac, a u tom je trenutku možda kurs pao zbog neke krize. Ako to napravite, za vaših 1000 € ćete dobiti samo npr 200 €. Nedovoljno za popravak. Da ste ostavili novac na burzi i čekali i desetak godina, možda bi za uloženih 1000 € dobili npr 5000 € jer je kurs jako porastao. Uložite dakle samo ono što vam neće kroz duži period trebati, i zaboravite na to.

Nemojte posjedovati ni 10 minuta dionicu koju ne biste željeli posjedovati sljedećih 10 godina. (W. Buffett)

Zaključak: ne preostaje mi drugo nego zaključiti da sam načela tek dio velike torte koja se zove burza. Da vas ne zatrpam informacijama koje će u vašoj glavi izazvati košmar, odlučila sam prekinuti ovdje članak i nastaviti ga u sljedeću srijedu sa novim informacijama i savjetima.

Do tada, čitajte knjige i pitajte u komentarima :)

Izvor: Wikipedia , “Inteligentni investitor” B. Graham

Pročitajte sada 2. članak iz ove serije ⇒