Skip to content

Krenite na informacijsku dijetu – izazov mjeseca

Današnji izazov biti će i te kako težak. Budite spremni na “bombardiranje” sa svih strana i svakodnevno obeshrabrivanje u provođenju. Krenite na informacijsku dijetu i pridružite mi se.

krenite na informacijsku dijetu
Umjesto da slobodno vrijeme provodite ispred tv-a i nervirate se, krenite na informacijsku dijetu pa u šetnju i uživajte u nekoj drugoj dimenziji života :)

Ovako je sve počelo

Jedno sam vrijeme intenzivno gledala vijesti na tv-u s ciljem da tako usavršim njemački jezik. I na kraju zaključila da se manje koncentriram na nove riječi, a sve više naživciram ili isprepadam vijestima koje sam čula.

Uglavnom ovim riječima počinje svaki dnevnik: “katastrofa”, “tragedija”, “crni dani”, “ubijanje”, “nesreća”…(nastavi crni niz). Ako ne vjerujete, napravite eksperiment. Upalite radio ili televizor i slušajte sljedeće vijesti. Zapišite na papir samo prve riječi koje voditelj/ica izgovori. Ako vam je to prebrzo, povucite samo crticu za svaku negativnu riječ koju čujete.

Napravite to još sljedećih par dana. Kakav je rezultat eksperimenta?

Zašto su vijesti negativne?

To nije slučajnost, i ne, ne događa se samo u vašoj državi. Pogledajte koji video na youtube ima najviše pregleda. Ako ste lijeni zaviriti, reći ću vam ja. To su svi uglavnom oni u kojima se priča o izopačenim stvarima, u kojima se nekoga izruguje ili oni koji prikazuju tragične događaje. Brojka njihovih pregleda bude često šestero i višeznamenkasta.

Dok će s druge strane neki korisni video, pun pozitivne energije i lijepih riječi, skupiti jedva troznamenkastu posjetu. Zašto je tome tako? Najjednostavnije, jer to publika traži.

Ako u dnevnik i zaluta koja lijepa vijest, nju ćete čuti negdje na kraju, kad su vam već glavu napunili negativnim informacijama. Za nešto pozitivno nećete imati više volje ni strpljenja da čujete. Istini za volju, mnogi je ni ne žele čuti. Tvorci videa ili dnevnika daju ljudima ono što se traži. A traže se izgleda samo negativne vijesti. One donose najveću prodaju i posjećenost.

Kako se negativne informacije preslikavaju na društveni život?

Kakvi su nam dnevnici, takav je i život. Kakav bi i mogao biti, kada nam se sa svih strana sugerira da je normalno zavidjeti, ubijati, mrziti?! Nemojte se dati zavarati ako vam netko kaže da su dnevnici samo sažetak onoga što se u svijetu događa. I vi i ja znamo da se u svijetu dnevno dogodi na milijune pozitivnih događaja. Zašto onda o njima nema ni riječi ili slova?

Da vas pitam, kojih se tema dotičete u razgovoru sa susjedima, kolegama? Sve je crno i negativno, jel da? Pa kako i ne bi bilo kad su nam to sinoć sugerirali na tv-u.

Za svaku minutu koju provedeš u ljutnji izgubio si šezdeset sekundi svog duševnog mira. (R. V. Emerson)

Imajući na umu ovu divnu izreku, recite NE negativnim informacijama i krenite na dijetu.

Što je informacijska dijeta?

To je jednostavno rečeno nekonzumiranje vijesti kojima vas svakodnevno nastoje “okupirati”. Nemojte gledati dnevnik, čitati novine. Blokirajte informacije na društvenim mrežama. Izolirajte se jednostavno od silnih vijesti, koje vam na kraju krajeva ne donose ništa korisno.

Izbjegavajte ono za što iz iskustva znate da vam donosi samo nemir, nervozu i izaziva neugodne osjećaje. Što vi konkretno imate od informacije da se negdje na tisuće kilometara od vas neki idiot odlučio raznijeti bombom? Možete li to promijeniti?

Nemojte me krivo razumjeti. Nisam postala “hladna” na stradanja nevinih ljudi. Ali jedna takva informacija neće utjecati na to da će svijet postati bolji. Ona će samo još više širiti mržnju i paniku među ljudima. Što imate od toga da potratite pola sata, sat, slušajući koje su se katastrofe dogodile? Ne bi li bilo bolje da to vrijeme uložite u sebe, svoju obitelj, prijatelje?

Pažnja

Informacijska dijeta ne znači da ćete staviti bijelu krpu preko tv prijemnika ili kompjutera i zavezanih očiju prolaziti pored tiskanih novina.

Ja već 2 godine ne gledam ili čitam vijesti, no to ne znači da tv više ne uključim. Ali, da, kada čujem najavu za dnevnik, onda ga isključim, ili prebacim na drugi program. Čitam i novine, samo radim selekciju. Čitam ono što mi donosi korist, što me nasmije, iz čega mogu nešto naučiti. Aktivna sam i na facebooku. No samo onoliko i tamo gdje ja to želim.

Tim Ferriss u svojoj knjizi “Četverosatni radni tjedan” također savjetuje da se krene sa informacijskom dijetom. Ona će vam donijeti više slobodnog vremena (ili ćete vrijeme bolje utrošiti na korisnije stvari), ali ćete imati i više tema za neobavezne razgovore tzv. small talk. Kao što T. Ferriss kaže, on nema problema s pronalaskom teme – samo upita svog sugovornika što ima novo u zemlji i svijetu jer nije na “najnovijem”, i ovaj mu ispriča najvažnije vijesti.

Prisjetite se samo koliko puta ste bili u situaciji da ne znate što bi sa sugovornikom pričali. E pa, umjesto da nastane neugodni muk, poslužite se trikom T. Ferrissa. Druge korisne savjete iz spomenute knjige možete pronaći na omiljenom mi blogu Naranča.

Osim toga, vjerujte mi, tako je dobar osjećaj kad navečer legnete u krevet neopterećeni informacijama na koje ionako nemate utjecaj.

Zaključak

Informacijska dijeta znači da ćete u “moru” kojekakvih informacija pronaći one koje vas zanimaju, one na koje ćete moći utjecati i promijeniti ih na bolje. Sve druge zaobiđite u širokom luku.

Nemojte se bojati ni da će vam nedostajati tema za razgovor. Teme ćete uvijek pronalaziti, samo će one biti više usmjerene na vaš život i osobna iskustva. Sjevernokorejska diktatura i nije neka tema za razgovor i uzrujavanje, osim ako niste iz Sjeverne Koreje ;)

Pokušajte se sljedećih par tjedana (ili mjeseci) priključiti izazovu. Uvjeravam vas, ako nakon dijete i počnete opet pratiti vijesti, vidjet ćete da ništa, za vas značajno, niste propustili.

 

Prijavite se za newsletter!

Prijavite se sada i primajte email svaki puta kada bude objavljen novi članak.

Slažem se da moji osobni podaci budu preneseni na MailChimp ( više informacija )

Možete se odjaviti u svako vrijeme.

18 thoughts on “Krenite na informacijsku dijetu – izazov mjeseca”

  1. Ja sam nekad davno radila kao reporter u informativnoj redakciji jedne beogradske televizije. Kad sam prestala to da radim i odselila preko Atlantika, još neko vreme sam bila navučena na vesti i probleme. Sada ne znam ni zašto nam televizor u kući služi, kad ga ne uključujemo, a vestima na netu uspešno izmičem. Uostalom, primećujem da ni same vesti nisu toliki problem, već gomila sadržaja na netu. Nekad se teško krećem kroz svoje bukmarkove i nikako da im smanjim broj. Volela bih da to mogu malo bolje da filtriram. Hvala na podstreku za razmišljanje. :)

    1. I ja se često moram prisiliti da ih reduciram. Često kad ih krenem brisati, pitam se čemu mi je to trebalo :/
      Vjerujem da ni reporterima nije lako, treba se odmaknuti od svega, i ostaviti posao na poslu, a ne nositi ga svugdje sa sobom.
      Ali veseli me čuti da nas ima popriličan broj koji ovu dijetu prakticiramo :)

  2. Mirna, ovu dijetu sam započela davne 1999. kad je počelo bombardovanje. Slušala sam samo ciljane vesti i to jednom u toku dana. Od onda sam na njoj. No, u jednom periodu sam toliko postila da sam ispala skroz iz koloseka (a ja volim da imam sliku – šta se zbiva…), pa sam redukovala dijetu na to da – na društvenim mrežama NE ČITAM ništa što počinje jednom od tih reči, onda… ne slušam početak dnevnika – jedan dnevno odslušam. Vesti pratim samo na proverenim sajtovima, ne čitam čak ni blogove koji unose nemir. Tako da za ovu dijetu znam, ali je divno što si je ti uobličila i ja je zato sada delim za sve koji još nisu probali na Blogeri nazdravlje!

  3. Izgleda da smo svi, kako-tako, na ovoj dijeti godinama. Ja se ponekad prevarim pa je prekinem na tren. I posle se debelo kajem. Jer, uništava nam nervni sistem, čini mi se, to besomučno ređanje nesreća, nevolja, ubistava, masakra (uh, kako glasi množina od ove reči?)… a kad to izbegneš, onda i nema šta da se čuje.

    1. Znaš što, i jednina je previše, bolje da o množini ni ne razmišljamo.
      Iznenadila sam se kad sam tu i na Fb pročitala koliko nas se ograđuje od tih nesretnih vijesti. Baš mi je drago!

  4. Odličan tekst! :) slažem se sa svim što si rekla! I sama već par godina prakticiram isto jer ne želim stvarno više sudjelovati u tom suludom crnom krugu, jedino još ne mogu shvatiti zašto smo toliko gladni užasa, što je to u negativnim vijestima što nas uvijek lakše privuče od onih pozitivnih… al ajd… Hvala, Mirna :)

    1. Hvala tebi na praćenju i komentaru :) lakše je pozabaviti se tuđim sudbinama nego vlastitom, još ako su tuđe nesretnije, evo razloga za užitkom. Tužno, ali istinito :(

  5. Draga Mirna,
    na informacijskoj dijeti sam više od 3 godine :) Super mi je! Tu i tamo mi se dogodi da kad dođem kod nekih prijatelja da je upaljen TV i baš se poklopilo u vrijeme Dnevika … Tek tada shvatim kakvu negativu sam eliminirala iz svoh života prije tih par god. Doma ima TV, ali ne i TV program, nemamo uopće spojen signal za TV (ili kako se to uopće kaže). Suprug i ja gledamo ono što mi želimo, film koji sami odaberemo, dokumentarac ili neke youtube stvari koje nam odgovaraju. Ponekad se osjećam izolirano i bedasti jer zaista nisam u toku sa ikakvim zbivanjima koja se dešavaju u državi, i šire. A opet, te informacije koje se prenose putem bilo kakvih vijesti – osim što su isključivo negativne, upitno je i koliko su točne. Uglavnom odličan post i tema! <3

    1. Hvala tebi za komentar :)
      O da, i o točnosti informacija bi se moglo pričati. Neke vijesti bi bile dosadne bez tragedija i zapleta, pa ako u stvarnosti nema ni tragova od senzacije, lako se one korigiraju i “prilagode” publici koja upravo to traži.

    1. Bravo!!! Vidjet ćeš da ćeš se nakon par mjeseci pitati što ti je to uopće trebalo da si gubila dragocjeno vrijeme na dnevnike, vijesti i kojekakve nepotrebne informacije :)

  6. …kada sam se uselila u jedan stančić konačno sam imala kablovsku jer u predhodnom gazde nisu htele da je uvedu (long story)..međutim ,signal je jako bio loš ( verovali ili ne) ,sreća ( ili za novije generacije nesreća) u internet. Opet, tih godinu dana bez TV-a ( nisam hela da plaćam kablovsku jer nisu hteli da srede signal) mi je oči otvorilo i stigla sam baš do zaključka koji ste Vi izblogovali. Sada sam u drugom stanu, kablovska je odlična ,kada drugarica upali TV i pusti vesti,ja odem u drugu sobu ili sednem za kompom ,stavim slušalice i izgubim se. Previše je loših vesti,negativnih i ˝uzimača energije˝..Upalim TV za seriju, kuhinju,handmade emisije… Ne kažem da na neke nesreće trebamo da žmurimo (poplave , požari ..itd) ali zaista ih je toliko da se možemi izgubiti i nikad više osmeh ne vratiti na lice…. A na internetu izbegavam MAXIMALNO bilo kakve vesti. Čisto preterivanje.

    1. Upravo tako Milice.
      Neki dan me kolegica pita jesam li čula za ubojicu kojega traži policija, a u to je vrijeme još bio na slobodi i možda stigao u naš grad, i na moje da nisam samo je raširila oči i pitala je li ja ne čitam novine ili ne slušam radio??? Ostala je bez teksta kad sam rekla da ne radim to.
      Pa se pitam tko je iz te situacije izvukao više: ja, koja sam smireno uživala u svakodnevnici, ili ona koja je danima bila u strahu jer su na vijestima nešto strašno ispričali?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)