Tema “kako štedjeti u kuhinji?” svakome je barem jednom u životu zadala glavobolju. Ne mislim pri tome samo na čin kuhanja, nego i na kupovinu namirnica. U vremenu recesije pogotovo, jer koliko god malo novca imali, važno nam je da se ipak kvalitetno i zdravo hranimo. Prije je svakodnevni scenarij Lovašice izgledao ovako: probudila sam se, napravila doručak, doručkovali smo, i počelo je planiranje ručka. Odlučila bi spremiti npr. špagete bolonjez, ali nisam imala mesa, pa je trebalo otići kupiti ga, ili je ponestalo soli, rajčice… i tako, obuci se i pravac u supermarket. Bez papirića, naravno, pa se nije jednom dogodilo da bi pokupovala sve i svašta samo ne ono po što sam prvobitno krenula. I onda?
Hajde opet u istu trgovinu! Ne moram vas uvjeravati koliko je to opterećivalo naš budžet, jel da?
Otkako smo počeli ostvarivati naš san o financijskoj slobodi bilo je potrebno promijeniti sklopove u glavi koji se tiču kuhinje i kupovanja namirnica. Danas se pitam zašto se takve stvari ne uče u školi. Da, da, znam, kao ni mnoge druge važne stvari! No dok se školski sustav ne promijeni, iskoristite priliku, promijenite vi svoje navike i usadite ove nove mlađim naraštajima. Biti će vam doživotno zahvalni.
Kako štedjeti u kuhinji, da ne umanjimo kvalitetu hrane
4 navike su nama pomogle da uštedimo mnogo novca (iako i dalje svakodnevnom kuhamo kod kuće) i dobijemo više slobodnog vremena.
1. Ne idite u kupovinu bez popisa potrebnih namirnica
Prvi korak na koji sam se bez protivljenja odlučila bila je besplatna aplikacija na mobitelu (jer njega imam uvijek uza se, za razliku od papirića sa popisom stvari) u koju sam upisivala što mi sve treba u kuhinji.
Korak se isplatio, no pojavila se još jedna prepreka koja vam je, sigurna sam, također poznata. I uz postojeću listu, opet sam morala gotovo svakodnevno u trgovinu jer nisam znala što ću koji dan kuhati.
2. Isplanirajte tjedne jelovnike
Onda sam na tv-u sasvim slučajno pogledala reportažu o obitelji koja je isplanirala svoj jelovnik za par tjedana unaprijed (mislim da je u pitanju bilo 6, ili čak i više tjedana). Nakon što dođu do kraja, počinju opet ispočetka. Svaki obrok je pomno isplaniran, tako da se ne može dogoditi da se 2 dana za redom jede isti prilog, 2 puta tjedno jedu ribu, 2 puta meso…
Ljudi dragi, nije li lakše jedan vikend sjesti i ako treba i 2 dana provesti planirajući što će se kuhati, nego svaki dan gubiti dragocjeno vrijeme na razmišljanje “što skuhati?”, pa na kupovinu, i na kraju potrošiti uza sve još i previše novca?!
3. Odlazite u veliku kupovinu najviše jednom tjedno
Ako imate dovoljno mjesta u ostavi/hladnjaku, još bolje bi bilo jednom mjesečno. Planiranje jelovnika uistinu nije nikakav bauk. Ništa zapravo ne trebate otkrivati sami. Savjete, recepte, slike možete pronaći na internetu za čas. Ima svega, od već gotovih tjednih jelovnika, pa do pojedinačnih recepata koje možete izabrati na temelju vlastitih želja i navika.
Meni osobno su najdraže dvije stranice, Cake dobrog kuhanja (ne samo što je naslov super, nego su i recepti za svaku preporuku) i čarolije jedne Turkinje koja živi u Njemačkoj (ako i ne znate njemački, pogledajte pokoji video, mislim da se puno toga može razumjeti i bez poznavanja jezika).
Otkako redovno isplaniram tjedni jelovnik, napravim sljedeće: pogledam u kuhinji što mi od namirnica nedostaje, zapišem na listu i jednom tjedno odemo u veliku kupovinu. Osim velike postoji i mala kupovina, zato što nakon par dana još odem po svježi kruh (ukoliko ga sama kod kuće ne ispečem), voće i povrće. Izračunala sam da to znači (u tempu koji je meni potreban) tjedna ušteda na vremenu od barem 10 sati! Nevjerojatno!
Kolika je točna ušteda u novcu, ne mogu vam reći jer ne znam koliko sam točno novca za hranu trošila prije nego smo počeli voditi tabelu kućnog buđeta. Mogu onako okvirno- znam da sam gotovo svaki tjedan ostavila barem 200 € na kasi (mjesečno je to značilo oko 700 do 800 €). Danas znam na kraju svakog mjeseca točno koliko novca potrošimo za hranu: u prosjeku nešto manje od 600 € mjesečno. I ne, Lovaši ne gladuju i ne hranimo se ništa manje kvalitetno nego prije, vjerujte mi.
Osim toga, prištedjela sam sebi nepotrebno gomilanje istih namirnica (kupljenih u situacijama kad nisam bila sigurna ima li još ulja/šećera/mineralne vode, pa da ne bi nedostajalo), kojima uz to istekne i rok trajanja, pa umjesto u jelu, moraju završiti u smeću.
Dogodi se još ponekad da zaboravim nešto staviti na listu (kao jučer limun, npr.) pa moram danas još jednom u trgovinu da bi dovršila sirup od kupina. Razlika u onda i danas je u tome da ću danas uzeti samo limun, platiti i izaći iz trgovine. Pitate se kako je moguće da jedemo iste količine hrane, jednako kvalitetnu hranu kao i prije, a potrošimo mjesečno manje novca?
4. Trudite se ne bacati ništa od hrane
Odgovor se nalazi u stavci broj 4. Prije se jelo znalo gomilati u frižideru, kuhala bi novo, a staro još nismo pojeli. I kome se onda jede nešto od jučer, kad je danas nešto novo skuhano? E, danas se od ostataka jela napravi neko sasvim novo jelo, i utroše se svi ostaci. Bacanja gotovo da i nema. Utipkate li u tražilicu “kako iskoristiti ostatke hrane” naići ćete na mnoštvo korisnih ideja i savjeta.
Zaključak
Štednja u kuhinji samo je jedna od navika koje jednostavno morate istrenirati. Kao što sam rekla, nije cilj lošije ili skromnije se hraniti. Cilj je uštedjeti ponajprije vrijeme koje većina izgubi na neplansko lutanje po supermarketima.
I za kraj, imam jedan zadatak za vas:
napišite u komentarima (svejedno anonimno ili pod svojim imenom) koliko mjesečno potrošite novca za hranu?
Zanima me iz 2 razloga:
- znate li uopće točan iznos?
- da pomognete drugima u usporedbi.
Ako pak trošite više nego ostatak drugih, možda navedete sebe na razmišljanje o provođenju savjeta iz teksta. Ako trošite mnogo manje od ostalih, sigurno ćete nadahnuti nekoga svojim primjerom.
Veselim se vašim komentarima!
Draga moja,
Odavno vodim računa o budžetu a o trošku na kupovinu mogu reći da ode do 400 eura maksimalno kada je sve isplanirano.
Odličan je tekst. Hvala ti
Hvala Majo na komentaru :)
Nedeljni jelovnik je odlična stvar, ali kao i dijetu, to počinjem “od ponedeljka”. Blagog pojma nemam koliko trošim na hranu, ali ajd’ da lupim da je oko 200e. Naravno, cene u Nemačkoj i Srbiji nisu iste. Generalno, dobra sam na ovom polju. Ne kupujemo grickalice, sokove i takve stvari za decu. Leti uštedim jer jedan deo hrane sama uzgojim i po vrućini ne kuvam svaki dan, već za dva dana. E, ta ušteda vremena – to mi definitivno treba. Hm, sutra je ponedeljak…
Mislim da bi se mnogi mogli ugledati na tebe jer i ti o ovoj temi imaš super korisne savjete. Hvala ti na svraćanju i komentaru :)
Velika kupovina se u mojoj kući obavlja dva puta mesečno, i to u danima kada je dosta proizvoda na akciji, ili kada kao penzioneri ( mama i ja ) imamo pravo na 10 posto popusta.
Pošto imam i sestriće tinejdžere koji su često kod nas, kupujemo i grickalice, sokove, slatkiše.
Prosečno platim oko 200 evra mesečno u samoposluzi. Kupujem uvek uz spisak za kupovinu, nemam smart mobilni i tu aplikaciju jer sam menjala tel..a i više volim da pišem na papiru. Kada su neka slavlja, stavim otprilike i cene..mada to radim i kad je obična kupovina u pitanju.
Hrana je u Srbiji izuzetno skupa, pogotovo u malim radnjama, zato volim velike diskonte..
Hvala Rado na komentaru, i htjela sam da okvirno vidimo koliki su nam izdaci.
I sama biram diskonte koji su povoljniji, jer ista stvar u supermarketu košta i duplo više. Što se tiče zapisivanja, i ja sam prije pisala sve na papir, nevažno je kako, važno da se zapiše i onda toga i drži. LP
Hrana je u Srbiji ubedljivo najveća stavka u troškovnom smislu. Možeš da se obučeš jeftino, da letuješ jeftino, da kupiš jeftin nameštaj i auto, ali, da se hraniš jeftino, to ne može da bude. Sem ako sam ne uzgajaš povrće, voće i neku živinu. Ovo objašnjavam kako bih se izvukla što ne mogu da odgovorim precizno na tvoje pitanje: ne znam koliko trošim, ali znam da nije malo. Jer, ne kupujem margarin, jeftina mesa, suhomesnate proizvode sem kvalitetnih, upotrebu običnog zejtina sam svela na minimum, kad sama ne napravim jabukovo sirće kupujem neko francusko, skuplje … itd. Ali, zato ne pijem i ne pušim, auto vozim samo kad baš moram i lakše mi je i jeftinije da koristim javni prevoz i da se ne maltretiram oko parkiranja, tašne sam nakupovala za ceo život, više mi prija da nosim pantalone pa ne baš malo uštedim i na čarapama… i tako dalje..
I tako, udaljih se od teme, ali nikako ne smem da zaboravim da ti kažem jedno veeeeeeliko hvala… srce si, ovoooooliko, a ima nas mnogo, sa nekima te upravo ogovaram :), koji te obožavamo.
Hvala tebi :* Sad barem znam zašto mi se štuca ;)
Mislim da je hrana gotovo svugdje najveća stavka. Uvjerila sam se sama koliko je ipak moguće smanjiti izdatke ako se samo malo više planski kupuje i kuha. Ne znam kako drugi, ali ja se osjećam tako slobodno kad znam da ne moram svaki dan juriti u trgovinu da kupim nešto što usfali.
Nisam sigurna za ovo, da je hrana svuda najveća stavka. Još na studijama, a davno je to bilo, učili smo da porodice na Zapadu troše tek 40 odsto budžena na hranu, dok je kod nas to bilo više od 60 odsto. Sad, ne znam, ali smela bih se kladiti da na hranu ode jedno 75 odsto, ako ne i više.
Nego, kad gledam svoje kolegice koje žive same, doručkuju i ručaju na poslu, a za večeru pojedu nešto “na brzinu” (ili ostatke od ručka :D), one ne potroše ni 20 % budžeta na hranu.
Tražila sam malo po raznim forumima što drugi pišu koliki im je mjesečni izdatak, i podaci su tako različiti. Ali onaj tko kuha svakodnevno jedan ili dva obroka, potroši i te kako. Vjerojatno je to i razlog ovoj brojci od 75 %, ne znam
Iskreno, nemam pojma koliko – ali sam sigurna da je previše! nekako smo s kupovanjima namirnica uvijek van kontrole…Odličan mi je ovaj tekst i ova ideja o uvođenju tjednih jelovnika, odlično! Hvala, Mirna :)
Hvala tebi što si navratila :)
Isprobaj, meni je uvođenje tjednih jelovnika veliko olakšanje
Ako ti kažem da je upravo novac koji uštedim radeći baš sve ovo što si navela moja štednja za nešto drugo hoćeš li mi verovati? No, iza mene je mnogo godina pa samim tim je sad tako, mada, počela sam veoma davno, kad sam odlučila da neću samo štedeti na sebi ;) Osim tog, moja mama je bila majstor od kojeg sam učila kako se od restlova da spremiti savršen obrok i zdrav.
Draga Olja, vjerujem i te kako. I znam da je ispred tebe (a ne iza tebe- krivo si se izrazila :) ) još mnogo godina. Hvala ti na komentaru :)
Ja bih se na ovu temu mogla raspisati…
Jer imam svoju baštu, mnogo voća, svekrva mi hrani piliće, muž i ona odhrane i svinje, tako da – najviše trošimo na ono sporedno: mleko i mlečne proizvode, začine, slatkiše…Ne znam ni sama, ali znam da je jako malo. Baš bih trebala jedan mesec zapisivati, da vidim koliko je to. Nama najviše para odlazi na račune: struja, telefoni, kablovska i to. Takođe, mi imamo stambeni kredit, i još jedan keš kredit, administrativne zabrane…umetnost trošenja :)
Sve ostalo – garderoba, šminka, putovanja i slično – za nas je luksuz. To je sve servirano samo po potrebi. Nažalost.
Hvala ti Jelena na komentaru. Ajde probaj jedan mjesec sapisivati sve izdatke, znam iz našeg iskustva koliko nas je iznenadila potrošnja u nekim segmentima. A onda nas je nakon par mjeseci još više iznenadilo koliko se može uštedjeti tamo gdje smo se najmanje nadali.