Kredit je danas postao najbolji i najlakši način za brzo ostvarenje i financiranje preskupih želja. No moraju li se kreditima financirati samo sulude želje? I jesu li baš svi krediti loši?
Sigurno ćete u sljedećem scenariju prepoznati nekoga iz svoje okoline…ili sebe možda? Televizor je star 2 godine, još radi, ali zašto ga ne bi zamijenili novim, većim, boljim? Nemate dovoljno novca? Nije problem, možete ga otplaćivati na 12 rata bez kamata i naknada!
Pa i mobitel više nije najmlađi. Zašto telefonirati i surfati s telefonom starim 9 mjeseci, kada možete kupiti trenutno najbolji mobitel na tržištu, otplaćujući ga na 24 rate, opet bez kamata! Taman vam se ta dva kredita uklapaju u vaš kućni budžet. ALI onda se neplanski pokvari perilica za veš, a vi ili netko drugi u kućanstvu nemate ni vremena ni uvjeta da u skučenoj tuš kabini perete veš na ruke. Na taj izdatak niste računali, ali ne preostaje vam drugo nego otići u trgovinu i kupiti novu perilicu. Srećom i nju možete kupiti na rate. No rata za tv + rata za mobitel + rata za perilicu, i vi polako ali sigurno prekoračujete okvire svojih financijskih mogućnosti i ulazite u minus na računu.
Potrošački krediti
Dogodi se ponekad da na društvenim mrežama upozoravam na rizike koje sa sobom nose krediti, ali opet primam poruke i upite o tome gdje je najbolje i najbrže zatražiti i dobiti kredit. Primjer od neki dan me ostavio bez teksta. Bračni par je kod svoje banke zatražio kredit od 5 000 € i odbijeni su. Sada im treba 50 000 € i mole za savjet kako da uspiju u svojoj namjeri. Jer za novi automobil i modernije uređenje stana potrebno je toliko novca.
Svakodnevica je u svijetu posvuda ista. Potrošački apetit raste nesrazmjerno s financijskim mogućnostima. Banke nam tu rado izlaze u susret. Povečavajući dozvoljeni minus na računu omogućuju nam da trošimo prihode koje tek trebamo zaraditi. Za banku je to vrlo izdašan izvor prihoda. Za svaki novčić i svaki dan u dozvoljenom minusu od klijenta naplate kamatu na iskorišteni iznos dopuštenog prekoračenja. Ako na 1000 € koje im dugujete, naplate 10 %, zarade 100 €. Naravno da će vam i svaki sljedeći put rado izaći u susret.
Stambeni krediti
No to je samo jedan od blažih primjera. Mnogi danas sanjaju o vlastitom domu, a nemaju dovoljno ušteđevine da san i ostvare. Za taj san potrebno je puno novca. Opet je banka najbolji prijatelj u nevolji – istina je da će prikupljanje potrebne dokumentacije i odobravanja kredita potrajati mjesec, dva, ali ona će vam dati potreban novac da postanete ponosni vlasnik kuće ili stana. Mnogi na žalost u cijeloj bajci uopće ne vide koliko ih na kraju taj kredit skupo izađe.
Evo primjera koliko dužnika košta posudba novca od banke. Ako npr. 100 000 € odlučite otplaćivati na 20 godina ( uz aktualnu vrijednost kamatne stope od 2,77% godišnje ), na kraju ćete banci vratiti 157.527,31 €, znači 57 000 € više nego što vam je banka posudila. Ako vam pak mogućnosti ne dopuštaju i mjesečni obroci otplate moraju biti manji, nakon 30 godina banci ćete morati vratiti 186.177, 24 € ( 86 000 € više od posuđenog ). Važno je napomenuti kako su kamate trenutno jako niske, i nitko vam ne garantira tu kamatu do kraja isplate vašega kredita. Velika je vjerojatnost da će kamate rasti, pa tako i vaša mjesečna rata. Ako ste to ukalkulirali u vaš budžet, nećete imati problema u budućnosti. No mnogi se, na žalost preračunaju, pa svaki i najmanji porast kamatne stope može završiti kobno.
Osim što kredit za dužnika znači puno veći povrat novca, nego što mu ga je banka posudila, nekretnina kupljena na kredit znači i da ona ne pripada dužniku, već je njen vlasnik banka tako dugo dok kredit nije otplaćen.
Prečesto se događa da dođe do nevraćanja kredita, bilo zbog gubitka posla, bolesti, rastave. Banka možda na neko vrijeme dužniku izlazi u susret nudeći mu moratorij. To je mjera kojom se na određeno vrijeme odgađa plaćanje svih dugova ili samo dijela dugova banci. Ako dužnik i dalje nema mogućnosti povrata kredita, vlasnik nekretnine, znači banka, stavlja nekretninu na aukciju i prodaje ju ne bi li si naplatila dug.
Prisilno iseljenje iz nekretnine koju svatko, bez obzira na kredit, smatra svojom, iz nekretnine u koju je uloženo možda i puno truda u obnovu, za koju vežu lijepe uspomene, bolno je pri samoj pomisli. Od ružičaste bajke postaje to na kraju tragična priča.
Zašto su krediti loše rješenje?
Postavlja se pitanje, može li se bez kredita? Ja bih postavila malo drugačije pitanje. Treba li nam novi televizor, ako je stari još ispravan? Treba li nam novi mobitel samo zato da budemo u trendu? Moje je mišljenje – ako za to trenutno nemam novaca, ne treba mi! Naprotiv, ako pričekam par mjeseci štedeći za televizor, on će vjerojatno u međuvremenu i pojeftiniti, pa umjesto da za njega platim 1000 €, on će možda nakon 6 mjeseci koštati 800 €. Osim što ću ga kupiti gotovinom, još ću i uštedjeti 200 €.
Isto vrijedi i za nekretninu. Doduše, ako ju želim kupiti gotovinom, neće biti dovoljno štedjeti par mjeseci, ali isplati se čekati i godinama, jer stres i vječno pitanje “Hoću li sljedeći mjesec imati dovoljno novca za kredit?” ne mogu se mjeriti s odricanjem da se svaki mjesec određena novčana svota stavi na stranu. Osim što ćemo se poštedjeti od nepotrebnog stresa, biti ćemo puno ispunjeniji i zadovoljniji kada kupimo nešto gotovinom koju smo mjesecima, ili čak godinama skupljali.
Postoje li samo loši krediti?
Kredit koji vam neće donositi novi novac, smatra se lošim kreditom. Kupovina novog automobila, mobitela ili nekretnine u kojoj ćete sami stanovati neće vam donositi nikakva primanja. Automobil će već nakon što ga dovezete kući izgubiti na vrijednosti, mobitel će za godinu dana zastarjeti, a za nekretninu nikada ne možete biti sigurni hoće li vam donijeti više novca ako ju budete htjeli prodati nego što ste za nju platili prilikom kupovine.
No podignete li kredit i novcem kupite nekretninu koju ćete iznajmljivati, automobil kojim ćete prevoziti druge ljude (i tako zarađivati novac), ili pak zatražite kredit da bi mogli otvoriti (ili proširiti) svoju firmu, onda više nije riječ o lošim, nego o dobrim kreditima. Novcem koji ćete posuditi stvarate:
- još više novca
- priliku za otvaranjem novih radnim mjestima
- pasivna primanja.
I ono najvažnije – omogućujete sebi da što prije postanete financijski neovisni.
Zaključak
Postoje dvije vrste kredita – dobri i loši.
Prije nego predate zahtjev, zapitajte se hoće li vam kredit koji podižete donositi novi novac ili samo stari izvlačiti iz novčanika. Ako si pozitivno odgovorite na prvo pitanje, onda iskoristite priliku, uzmite kredit i tim novcem stvorite još više. Ako je pak odgovor na drugo pitanje pozitivan, onda, za svoje dobro, odustanite od kredita i potrudite se da novac najprije uštedite pa onda potrošite.
Svi vi koji ste se do sada već na veliko zadužili kod banki – poradite na tome da dugove što prije otplatite, i nove, one loše, više ne podižete.
A vi, imate li iskustva sa kreditima, bilo dobrim ili lošim?
Slazem se u potpunosti sa tvojim misljenjem o potrosackim kreditima za npr. novi televizor, telefoon i slicno. Ili jos gore krediti od kojih se ide na godisnji odmor i koji se otplacuju sljecih 12 mjeseci sa kamatom. I kad dodje vrijeme sljedeceg godisnjeg odmora, onda se dize novi kredit.
Ali se ne slazem u vezi kredita za stan ili kucu. Svi mi moramo negdje stanovati: ili kod roditelja (a vecina se pozeli odvojiti od roditelja u nekim godinama) ili u uznajmljenom stanu/kuci ili u kupljenom stanu/kuci.
Ako je najamnina nekog stana npr 500€ mjesecno (i najmanine rastu svake godine po par %), a rata za stambeni kredit za isti (ili priblizan) stan je 400€ mjesecno (sa mogucnoscu da kamate rastu i rata se poveca), zasto je onda stambeni kredit los kredit?
Stambeni kredit ce vecina ljudi otplatiti za 20 ili 30 godina i onda ce stan/kuca biti u njihovom vlasnistvu. Podstanari koji iznamljuju stan 20-30 godina nemaju na kraju nista…..
Naravno da je stresno….“Hoću li sljedeći mjesec imati dovoljno novca za stambeni kredit?”. Ali zar nije isto stresno……“Hoću li sljedeći mjesec imati dovoljno novca za najamninu za stan?”
Slažem se što se tiče kupovine stana ukoliko je rata kredita toliko manja od najamnine (pisala sam o tome i u jednom od tekstova). Ovdje kod nas situacija je takva da su cijene nekretnina toliko visoke da se više isplati živjeti kao podstanar, razliku do mjesečne rate kredita uložiti, i na taj način uštedjeti novac za nekretninu u budućnosti. Pod time da se isplati mislim čisto na matematičku računicu.
Mnogi se u kredit zalijeću bez ikakve ušteđevine i plana, a 2008. je opet dokazala kako to tragično može biti za obitelji.
Definitivno se slažem da kredit nije uvijek najbolja opcija i da u slučaju nepotrebnih luksuza samo može biti stezanje omče oko vrata, no kredit u smislu investiranja u proširenje vlastitog biznisa ili kredit za kupnju nekretnine na dobroj lokaciji sa potencijalom svakako je poluga koju ne bi trebalo izbjegavati. Iako u tom smislu nemam dileme imam dilemu u sljedećoj situaciji.
Što napraviti kad se ima gotovina za ev. kupnju manjeg stanja u gradu u kojem vam djete studira? Da li kupnjom tog stana potrošiti gotovo sve ušteđeno, a do planirane mirovine je manje od 10 god., ili dio keša uložiti a za drugi dio podići manji kredit ili ipak sav novac sačuvati,štediti i dalje, pa nakon što dijete završi fax i započne raditi dati mu dio kako bi lakše kupio stan tamo gdje bude živio,a i meni ostane pristojna svota za relativno mirniju mirovinu.?
Svima sretan Božić i uspješna 2018. godina!