Kupovina vlastite nekretnine – za i protiv

Neki dan sam se bezuspješno pokušavala izvući iz rasprave s kolegicom o tome zašto ne kupimo vlastitu nekretninu nego još uvijek živimo kao podstanari? Nije li nam žao novaca koje dajemo svaki mjesec vlasniku stana, a mogli bi podići kredit i davati taj novac banci pa bi nakon 20, 30 godina imali svoj stan!

Kupovina vlastite nekretnine za i protiv

Prednosti življenja u vlastitom stanu ili kući

Tom smo se pomisli bavili mi i prije desetak godina, kada smo dobili djecu. Jedno veliko ZA za vlastitu nekretninu vidjeli smo u većem komforu, vlastitom dvorištu u kojem bi se djeca mogla igrati, terasi na kojoj bi mogli roštiljati, vrtu u kojem bi mogla saditi i uzgajati vlastito povrće.

Djeca bi mogla skakati po kući bez da se zamjerimo susjedima koji su taman poželjeli odmoriti nakon ručka, a naša mala banda se najbolje razigrala i rastrčala po sobama. Ako nam se ne bi svidjela boja ograde, ako bi nam smetao zid između primaće sobe i kuhinje, ne bismo morali nikoga pitati smijemo li ga srušiti ili ogradu prebojati. Ako bismo htjeli nabaviti kućnog ljubimca, nikoga ne bi trebali tražiti za dopuštenje. Par dana sam, priznajem, sva u zanosu sanjala o tome kako bi naš vlastiti dom mogao izgledati. Počeli smo pretraživati što se na tržištu nekretnina u našoj okolici nudilo. Ponuda kuća bila je uistinu dobra, ali… cijene nažalost puno prevelike za naše mogućnosti.

I podstanarstvo ima svoje prednosti

Suočeni s istinom i činjenicom da za vlastitu nekretninu nemamo dovoljno novaca, pomalo smo počeli uočavati i prednosti podstanarstva. Nekako nam se ideja o vlastitoj kući ili stanu i nije više činila tako privlačnom. Počeli smo pronalaziti sve više prednosti podstanarstva.

Počnimo od radnog mjesta. Trenutno nam do posla treba desetak i manje minuta. Idealno! Ali, da je stan u kojemu živimo naš, i da nam se ponudi puno bolji posao na drugom kraju države, kao podstanari puno bismo se se lakše odlučili na odlazak. Jer dati otkaz vlasniku stana i iseliti se, puno je brže i lakše, nego navrat nanos pokušati prodati stan, ili još gore, zadržati ga, i otplaćivati kredit za njega, a živjeti drugdje i plaćati tamo stanarinu. Priznat ćete sigurno, teško izvedivo.

Ali zamislimo da smo u potpunosti zadovoljni s poslom i plaćom, i ne mislimo seliti. Ok, trenutno nam mogućnosti dopuštaju da imamo velik, lijep stan. Ali za desetak godina, iz bilo kojeg razloga ostanemo bez posla. Opet problem, samo, opet možemo otkazati ovaj stan i iznajmiti nešto malo, puno povoljnije, pa ni gubitak posla nebi doživjeli tako tragično. Ostati bez posla kao dužnik banci, dovodi u situaciju u kojoj više nitko ne može mirno spavati.

Možda će netko od vas pomisliti, pa zašto niste potražili nekretninu u nekom malom mjestu, tamo su cijene puno povoljnije? Istina je. Ali veći grad pruža i odraslima i djeci puno veće mogućnosti, trgovine, škole, bolnice, odlazak na slobodne aktivnosti, sve je u blizini, auto nekada danima nije potreban. I sama sam kao dijete živjela na relaciji selo-grad , i ma koliko god uživala u ljepoti mog malog sela vikendom, bilo je ipak ljepše i lakše preko tjedna biti u gradu i ići pješke u školu udaljenu 2 minute od stana. Dok sam ja sama odlazila na slobodne aktivnosti, moje vršnjake u selu morali su voziti roditelji, koji često nisu imali vremena, pa se i broj aktivnosti nerijetko smanjio.

Kuća je rupa bez dna

Vlasnik nekretnine mora cijeli život ulagati u nju. Vjeruje se da vlasnik kuće u tijeku svog života u njoj iznos koji je dao na početku još jednom uloži u popravke i druge troškove. Znači ako je 200 000 € platio nekretninu, još jednom tijekom stanovanja u njoj uloži 200 000 €. Podstanar će pak, ako se nešto pokvari, nazvati vlasnika, i bezbrižno čekati da ovaj to o svom trošku popravi ili zamijeni.

Novac kao podstanari bacamo u vjetar?

Kao i moja kolegica iz uvodnog dijela, mnogi ljudi vjeruju da je kupovina vlastite nekretnine na kraju jeftinija nego dugogodišnje podstanarstvo. I pitaju se zašto bismo vlastiti novac davali nekome drugom, kad možemo ulagati u svoje.

Je li to uistinu novac bačen u vjetar? Naše računice nisu tako pokazale. Jer bez vlastitog kapitala, morali bismo podići veliki kredit, mjesečni anuitet bio bi puno veći od trenutne stanarine. Uz anuitet dolaze i razni iznenadni troškovi na nekretnini koje treba platiti. Nije li bolje razliku koja nam sada ostane ulagati  i svaki mjesec dobivati pasivna primanja? Polako i bez stresa štedjeti novac.

Evo jednog konkretnog primjera koji smo izračunali za naš slučaj, a pokazao nam je da se nama više isplati biti podstanar i štedjeti, nego kupiti sličnu nekretninu u mjestu gdje sada živimo i gdje planiramo zbog blizine posla i škole i ostati.

S jedne strane je podstanar koji živi u stanu od 130 m², u velikom gradu i plaća stanarinu 750 € mjesečno. Realna stopa porasta stanarine je 1%. Podstanar dobiva 4% kamate na uloženi novac. Ima 50 000 početnog kapitala.

S druge strane je kupac koji želi kupiti sličnu nekretninu u vrijednosti 350 000 €. Na cijenu nekretnine dolazi još 13% troškova vezanih za porez, prijepis, troškove agencije ( znači ukupno 402 782 € ). Očekivana stopa porasta vrijednosti nekretnine je 1% godišnje. Kupac donosi 50 000 € vlastitog kapitala. Uzima 352 782 €  kredita na 30 godina uz kamatnu stopu 4% i 2% otplate glavnice godišnje. Nakon 10 godina kamatna stopa se podiže na 6%.
Rezultat: nakon 30 godina kupac bi potrošio 676.898,80 € (za kredit i ulog u obnovu nekretnine). Vrijednost nekretnine nakon 30 godina iznosila bi 467.076,36 €. To je novac koji kupac ne bi imao na svom računu, nego bi ga dobio da u najboljim uvjetima odmah proda nekretninu.  S druge strane, podstanar bi dao ukupno 313.064,02 € za stanarinu. Uz 50 000 € početnog kapitala, ulagao bi svaki mjesec razliku u odnosu na izdatke kupca za kredit i potrebe vezane uz nekretninu. Nakon 30 godina imao bi 926.658,61 € na računu.
Prema izračunu, nakon svih izdataka i prihoda, podstanar bi nakon 30 godina imao imetak veći za 459.582,25 € od kupca.
Vlasnici nekretnina su, često iz razloga što ih kredit prisili na to, racionalniji u potrošnji, štedljiviji, dok se podstanari teže odluče da će štedjeti tu razliku koja im ostane u odnosu na mjesečne izdatke kupca. Zato je ovaj izračun ostvariv samo ukoliko i podstanar štedi iz mjeseca u mjesec.

Zaključak

Često priča o kupovini vlastite nekretnine završi sretno. No nažalost, prečesto od lijepe bajke ispadne prava noćna mora, koja završi svađom, raspadom braka, obitelji. A najčešći je razlog prebrzo zalijetanje u kredit, nesmotreno zaduživanje koje postaje omča oko vrata.

Mi smo definitivno odlučili, trudit ćemo se povećavati našu štednju. Vlastita nekretnina? Da, ali samo onda kada za nju nećemo morati dizati kredit i tako financijski ugroziti budućnost.

Kakva su vaša razmišljanja o ovoj temi? Jeste li za ili protiv kupovine vlastite nekretnine? Ili ste napravili vlastito iskustvo koje biste željeli podijeliti s nama?

Prijavite se za newsletter!

Prijavite se sada i primajte email svaki puta kada bude objavljen novi članak.

Slažem se da moji osobni podaci budu preneseni na MailChimp ( više informacija )

Možete se odjaviti u svako vrijeme.

10 thoughts on “Kupovina vlastite nekretnine – za i protiv

    • Hvala ti na komentaru! Ponekad se stvarno pitam nemam li sestru blizanku ;) barem po razmišljanju.
      Napisala sam još onda u članku kako kupovina nekretnine često uzrokuje raspad brakova. Evo u zadnjih par mjeseci upoznala par žena koje je zadesila ista sudbina. I ista priča- uzeli kredit, bili u gradnji kuće, manjak novca, stres oko gradnje, i još se nisu ni uselili kako treba, odlučili su se za rastavu. Kuća je dana na dražbu.
      Vjerujem da je svaka gradnja stresna, ali ako je još na vrat natovaren kredit, onda nije ni čudno da se dešavaju takve tužne priče.

  • Ja sam definitivno za kupovinu nekretnina, jer sam prosla razna iskustva, podstanarstvo i sl. i vidjela na kraju da je kupovina, iako na kredit, najbolje rjesenje. Govorim o Austriji, jer tu zivim. Ne bih isla u detalje, ali ponavljam, za tu sam opciju. Lijep pozdrav :-)

    • Све време читања текста имала сам тебе у виду. Али, изгледа да Аустрија даје повољније кредите него што је овде зарачунато или је можда чињеница да се на дуге стазе решава и стамбено питанје неког од деце ту такође веома важна. У сваком случају ви нисте погрешили и не можете бити на губитку, али све ово о чему Мирна говори мене је навело на озбиљно размишљање јер сам одувек имала сасвим другачији став. А испаде да има много разлога за против.

    • Hvala ti na komentaru :) Pretpostavljam da su i kod tebe trenutno niske kamate kao i u Nj. Kakva je cijena nekretnina? Ovdje kod nas je trenutno sve jako precijenjeno.

  • U Srbiji je pala i cena nekretnina, ali i podstanar možeš bti za male pare. Recimo, naš prijatelj živi u predgrađu u Kućici sa dvorištem (znači može da gaji baštu), pomoćnim prostrijama (dakle može da čuva kokoške, svinje….) za 30e. Zapravo, uz malo truda, m ože da unovči koke, jaja,prase ili uštedi stanarinu ne kupujući ih. Mislim da ova tvoje teorija može da ima smisla.

  • Tamo gde si ti mislim da je daleko bolje biti podstanar nego uleteti u kredit. Kredit je nužno zlo i isplativ je samo ako već imaš nekretninu pa se širiš.

    • Baš tako Oljo, nužno zlo :( Samo što ima toliko onih kojima on uopće nije bio potreban, a natovarili su si ga za vrat. A tko zna kakva nas vremena još čekaju

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *