Još prije par tjedana dobila sam pozivnicu da dođem na razmjenu ženske odjeće/obuće/dodataka koju dva puta godišnje organizira zajednica u dijelu grada gdje živim. Zvučalo je zanimljivo! Odmah sam otvorila ormar i pronašla desetak dobro očuvanih stvari koje sam prerasla ;) i pripremila ih za razmjenu.
Ono što mi je još proletjelo kroz glavu bila je pomisao da odem istražiti i napisati vam dojmove. Ako budu pozitivni, možda potaknem još nekoga da organizira tako nešto. Ili s druge strane, da vam kažem, držite prste i misli podalje od organizacije razmjene, to je totalni promašaj i bezvezna ideja. Razmjena je održana danas i evo dojmova. No krenimo redom ;)
Zašto jednostavno ne odeš i ne kupiš što trebaš?
Jeste li pomislili to? Priznajte ;) Pisala sam već o tome kako nas na sve strane bombardiraju reklamama i mame na potrošnju novca. Nagovaraju nas da kupimo ono što nam uopće ne treba i da polako zatrpavamo životni prostor s glupostima koje još nismo ni raspakirali, a već znamo da ih nećemo koristiti. Upravo sam vas iz tog razloga nedavno pozvala da kažete “ne” kupovini na 2 tjedna.
Ako ste prihvatili izazov i uspjeli zamrznuti konzum na 2 tjedna, ipak ćete, kao i ja, pokleknuti ponekad i kupiti ono što vam neće trebati. Da to ne bi bio samo uzaludno potrošen novac, super je kad negdje postoji mjesto da doneste ono što vam ne treba i poklonite nekome drugom. Za uzvrat možete (a i ne morate) pronaći nešto za sebe i ponijeti kući. Uštedjet ćete, i biti sigurno puno zadovoljniji nego kad potrošite novac.
I knjige se mogu razmjenjivati
Ako ionako u kupovinu odjeće odlazite svake prestupne, onda vas neće zanimati razmjena iste. Jeste li čuli da i knjige možete mijenjati, posuđivati bez naknade?
Na slici je pokazana jedna mala knjižnica za koju ne treba ni iskaznica niti se iznajmljivanje naplaćuje. Ljudi jednostavno donose svoje knjige koje kod kuće više ne žele držati i ostavljaju ih u tom staklenom izlogu. Isto tako mogu uzeti bilo koju knjigu i pročitati ju. Poželjno je da ju i vrate kako bi i drugi mogli čitati, ali nitko ih ne provjerava.
Za sada izvrsno funkcionira. Knjige se stalno posuđuju, ali su police svejedno pune – dokaz da se popunjavaju novima.
Otvoreni ormar
Pronašla sam na internetu jednu austrijsku stranicu koja pokušava provesti u djelo da se u kafićima, vrtićima, školama, studentskim domovima postave ormari po principu na ovaj ormar s knjigama.
Svatko bi imao priliku tu donijeti i ostaviti očuvanu odjeću koju iz bilo kojeg razloga više ne želi imati. Kome se odjevni predmet svidi, može ga jednostavno uzeti. Na par mjesta su uspjeli postaviti ormare, iskreno im želim da postave još više. Prednost otvorenih ormara prema zamjeni stvari preko interneta je da se na svim burzama za razmjenu treba prijaviti, stvari treba poslikati, opisati. Svakako zahtjeva više vremena i truda nego ih jednostavno ostaviti na za to predviđenim mjestima.
Zašto mijenjati, a ne prodati?
Pitanje je na mjestu. Zašto ne zaraditi novac? Ako imate vremena da sastavljate oglase, prodajete preko interneta ili provedete prijepodne na buvljaku, do it! Ako se pak odlučite riješiti nepotrebnih stvari, pokušajte ih zamijeniti s nekim, ili jednostavno pokloniti. I danas je na našoj razmjeni ostalo po stolovima odjeće koju nitko nije uzeo. Ona će biti poklonjena Caritasu.
Odvažite se i organizirajte razmjenu
Imate li prilike, svakako organizirajte razmjenu. Sastavite propagandni listić, pošaljite e – mail poznanicama, rodbini, prijateljicama, susjedama i pozovite ih da se pridruže i podrže vašu ideju. Možete prirediti i mali međuobrok (uz simboličnu naknadu, naravno). Atmosfera će sigurno biti puno opuštenija nego na buvljaku, npr, jer nema cjenkanja, pregovaranja. Osjeti se u zraku da novac nije u igri ;) Nije ni važno živite li u malom selu ili velikom gradu. Školska dvorana, prostorije zajednice ili jednostavno nečije dvorište, par stolova i ideja može zaživjeti.
I da, ne zaboravite na dobru reklamu (kao i za svaki posao koji pokrećete), nevažno jel usmenu ili pismenu.
Znaš da sam fan buvljaka i polovne robe, uštede i recikliranja i da bih prva otišla na takvu jednu razmenu. Ali, uvek ono ali :) u našem društvu, Srbiji, takav vid “snalaženja” nije in. Ljudi pate od snobovštine, markiranih stvari koje ne mogu priuštiti, zgledaju se šokirano kad ima kažem da sam kupila farke za 300 din. na buvljaku i sl. Njima je to odvratno. Dosta drugarica mi je reklo da nikad ne bi kupile i nosile nešto polovno jer se gade. Žive sa znatno manjim budžetom nego ja ali su navučene na potrošački fazon i malograđanski stav da je to nešto ispod nivoa, samo za one jadne itd. Tako da ovde toga ima malo i malom broju žena je to, nažalost ok. Inače predlozi sjajni, od ormara za knjige do garderobe, ma svega.
Znam Kato :( Dok sam živjela u Hr nisam se ni usudila pomisliti na tako nešto, pa popljuvali bi me i ismijali u startu. A nemaju pojma kakav je gušt kad na buvljaku kupiš 7 majica za 6 € (neke ni jednom obučene), ili još bolje, zamijeniš odjeću koja ti se više ne nosi, drugom, koja je onda- nova :)
Ali meni je drago da sam i u Srbiji našla srodnu dušu, pa makar nas obje gledali kao čudovišta ;)
Slažem se sa prethodnim komentarom. Patimo od snobovštine. A ideja je sjajna. Možda ni uz dobru priču i zaživela. Treba neko da o rganizuje, Ja sam operisana od organizacije….
Je, snobizam je trenutno zauzeo razmjere epidemije. Ali nadam se da je i to prolazno. Možda bi stvarno trebalo nešto organizirati, pa da vide oni “nevjerni” da se ne ošugavi čovjek ako obuće opranu robu koju je nekad netko drugi dva, tri puta obukao ;)
Draga Lova do Krova, sjjano je voo što pišeš. Istina, bombardiraju nas s reklamamam na sve strane. Iako, zaista ne patim od toga da je ono što nosim novo. Nažalost, ono što su Icmother i Skitarnik rekle… niej to kod nas još zaživjelo na ovim prostorima. Mislim da netko stavi na ulicu tu staklenu klnjižnicu da bi knjige do drugog dana nestale, Ružno zvuči, ali tako je. Inače, ideje su fantastične!
Hvala draga Rahela :) Događa se to i kod nas, otkako sam napisala ovaj tekst, u međuvremenu je netko zapalio ormar, ali su ubrzo postavili drugi.
Puno toga se još treba promijeniti na Balkanu, vjerujem da će malo pomalo i ovakve novosti biti prihvaćene. Vjerujem da od 85 milijuna Nijemaca sigurno ima i onih koji se zgražaju na tako nešto i ne bi nikada sudjelovali, ali dovoljno je samo par onih suprotnog mišljenja da tako nešto i zaživi :)
Sličnu biblioteku sam videla u zidinama oko starog dela Bratislave, letos. Nije bila bogata, ali je bilo knjiga.
Opet, sličnu ideju sam videla na netu, samo je realizovana između žena koje se znaju. Zato, za početka, u našim uslovima to ne bi bilo teško izvesti… kao za onu igricu s knjigama, nađeš desetak prijateljica, njihovih prijateljica i prijateljica … i okupiš ih na nekoj kafi i kolačima, kod sebe. Pa sledećeg meseca kod neke druge. Ajd da malo propagiramo, možda se ovaj pelcer primi i kod nas.
Ja, recimo, nikada nisam nosila tuđe stvari,ne zbog snobovštine nego što zaista nije bilo potrebe za tim. A onda sam se, ionako korpulentna, još malo nagojila i strašno je teško naći nešto dobro, ali baš dobro i pritom da ispod njega ne štrči ono što štrči i prvi put sam u ovim godinama obukla nešto tuđe. Doduše, od prijateljice koja je smršala, ali sam ja prezadovojna. Mislim, kad je već tako, nosi i ćuti i gledaj da se uljudiš što pre.
Usput, davala sma i dajem svoju garderobu prijateljicama, pa i ovoj čiju ja sada nosim- sećam se, jednom sam poklonila sestri kada joj je umrla mama jednu crnu suknju donetu iz Švedske pre 20 godina- sve sam je čuvala čekajući da ponovo uđem u nju. I niko joj na poslu nije verovao da je toliko stara jer je bila aktuelna kao iz butika. Priznajem, imam nekoliko komada koje ljubomorno čuvam, sve u nadi…i tako. Jednom sam prijateljici pozajmila haljinu za svadbu njene ćerke, nudila mi je 200 e da joj je prodam, ali nisam imala srca. Daj Bože da jednog dana ipak uđem u nju, a do tada može samo d aje pozajmljuje :) No, to je već druga tema.
Baš bi bilo super da se taj pelcer primi :)
Mislim da puno žena to ovdje ne radi zato što financijski loše stoje, nego jer im je žao bacati robu. Dok nisam otkrila razmjene, išla sam puno po buvljacima, dok sam bila trudna tamo sam pokupovala svu opremu i odjeću za svoje bebe, sve oprala i nisu ništa manje bili slatki jer su imali benkice koje je neka druga beba obukla možda 2 puta i prerasla
Ja sam slične biblioteke viđala u Montrealu, a pre nekoliko godina i u Beogradu, u Knez Mihailovoj. Istina, kad sam je videla prvi put, unutra je bilo tek nekoliko knjiga, a posle mesec, dva – nijedna. Kada sam treći put prošla istom ulicom, male biblioteke više nije bilo tamo. Verujem da su ljudi samo uzimali knjige, a da nisu ostavljali svoje. Šteta. Možda bi i zaživelo kad bi se malo ozbiljnije promovisalo.
Kad je reč o garderobi, ja volim second handove. Još u srednjoj školi kupila sam jedan šuškavac za kišu koji i dan danas nosim (malo me zateže oko kukova, ali dobro sad:)). Istina, zavisi od ponude; u poslednje vreme nailazim samo na neke krpe, što u regularnim prodavnicama, što u second šopovima. Tako, i kad rešim da kupim nešto, ja ipak zaključim da mi i ne treba. I najbolje tako.
Dečje stvari koje mišice prerastu dajemo prijateljima sa mlađom decom, a za njih dobijamo garderobu od prijatelja sa starijom decom. Tako ide ta neka kružna razmena koja sjajno funkcioniše.
Super Sandra, i to je nešto poput ove razmjene!
Ovdje kad zatopli mnogi naprave male buvljake u svom dvorištu, iznesu sve što više ne trebaju i prodaju. Istina je da su buvljaci napast i da se i tamo da potrošiti mnogo novca (€ tu, € tamo) i zatrpamo se opet stvarima koje nam uopće ne trebaju ali smo ih kupili jer su bile jeftine, ali ako se razumno kupuje, prođe se puno povoljnije.