Nedavno sam slučajno naletjela na stariji članak o voditeljici podružnice banke koja je sa računa bogatih klijenata uzimala novac i stavljala ga na račune siromašnih. Radi se ni više ni manje nego o ukradenih 7,6 milijuna €. Njenu su krađu otkrili, optužili je, a ostatku ostavili na razmišljanje je li čovječanstvu uistinu potreban jedan Robin Hood.
Robin Hood je otimao od bogatih i dijelio ukradeno siromašnima. Danas se takav postupak naziva sindrom Robina Hooda. Kroz moju glavu se vrti pitanje, je li to fer, uzimati bogatima?
Često se uz siromaštvo vežu dugovi. Ljudi imaju malo i zadužuju se. Primajući novac od bogatih uspjeli bi se riješiti dugova. No ostaje pitanje kako su došli do dugova? Jer realno gledajući, problem siromašnih nije da imaju premalo novca, nego da s novcem ne znaju razumno raspolagati.
Već sam pisala o tome da je da sve više ljudi na svijetu koji imaju sve manje novca, a sve manje onih koji imaju puno novca. Neki pronalaze jednostavno rješenje za siromaštvo: novac od onih koji imaju treba podijeliti onima koji nemaju, i to preko nametanja visokih poreza bogatašima.
Kratkoročno bi to možda i donijelo sreću i pomoć siromašnima. Uspjeli bi se riješiti dugova. Ali vjerujem da bi dalje opet išlo po starom. Što ljudi primaju više novca, to se želje povećavaju. Jedan jednostavan primjer mogao bi biti primjer kupovine nekretnine. Mladi par živi kao podstanar, promijene posao i dobiju veće plače. Kod mnogih to automatski znači da više ne žele ostati podstanari, nego se odlučuju za nekretninu, uzimajući kredit.
Prije toga se uopće ne raspitaju isplati li se više plaćati stanarinu, ili uzimati kredit. Uvale se u dugove, koji ih mogu odvesti u siromaštvo, krene li u budućnosti nešto po zlu.
Moja poznanica jadikuje da nema novaca za malo veće troškove kod zubara. S druge strane, davati će novaca i novaca na mirisne svijeće, skupu šminku, a našminka se dva puta godišnje. Pa sam si zamislila da joj npr. Bill Gates pokloni kojih desetak tisuća €. Njega ne bi osiromašilo, a bi li njoj pomoglo? Poznavajući ju, ona bi ih potrošila na nove gluposti, a zubi bi ostali ružni kao i do sada, jer za zubara na kraju opet ne bi bilo novca. Zamislite se malo, koliko vi poznajete takvih primjera?
Potrebno je razviti financijsku inteligenciju
Ako financijska inteligencija nije razvijena, dobivajući sve više novaca, takve se osobe još više zadužuju i tonu sve dublje. Dobro, možda baš ne potonu svi, ali ni ne obogate se ;)
Malo je onih koji povišicu plaće, božićnicu ili bilo kakav neočekivani novčani dodatak, stavljaju na stranu. Ili još bolje ulažu i tako povećavaju svoja pasivna primanja. Češće se novac potroši na nepotrebne stvari, tako da se povišica ni ne osjeti.
Gdje je granica između bogatstva i siromaštva?
Pisala sam i o tome koliko je teško povući kočnicu i reći samome sebi gdje je granica vlastitih potreba. Bogati su i oni koji imaju jako malo, ali i s to malo znaju raspolagati i živjeti bez zaduživanja.
Zato mislim da postupak Robina Hooda i nije najsretnije rješenje. Bolje bi bilo raditi s onima koji ne znaju kako raspolagati novcem i naučiti ih tome. Oni bi onda bili sami u stanju povećavati svoje bogatstvo, i sve bi manje bilo onih koji nemaju novca. Sa porezom je to jako dobro i sada regulirano. Oni koji puno zarađuju moraju plaćati i više poreza.
Postavlja se pitanje moramo li mi biti baš među onima koji nemaju, ili imaju sve manje? Moje je mišljenje da ne moramo. Najvažnije je financijski se obrazovati i izaći iz začaranog kruga. Ako nam znanje o novcu ne žele prenositi u školi, moramo se sami potruditi da iz knjiga i preko interneta naučimo kako privući novac i kako njime upravljati. To iziskuje malo napora i traži vremena, ali nije nemoguće. Kada jednom to naučite, širite svoje znanje dalje.
Nešto drugo bi htjela još spomenuti. Bogataši često svoj novac poklanjaju u dobrotvorne svrhe. Warren Buffett npr. daje milijune u zakladu Billa Gatesa. Time potiču i druge bogataše da čine isto. Oni to ne čine jer moraju, nego žele. I poklanjat će više nego da ih se tjera da to rade.
I o onoj bankarici iz uvoda još nešto – ne bi li bilo bolje da je jedan dio svoje plaće podijelila siromašnim klijentima? Time ne bi činila krivično, nego dobro djelo, a novac bi siromašni i zadržali. Ovako su nakon otkrivanja zlodjela ostali bez njega.