Nakon tema o štednji, a kao uvod u novu seriju članaka o investiranju, idealna je prilika da ovaj članak posvetim štedišama, investitorima i špekulantima. Koja je razlika između štednje, ulaganja i špekuliranja, za koju od strategija smo se mi odlučili i zašto, saznati ćete nakon par minuta.
Štediša
Štediša uvijek vrijedno skuplja novac. Radi i štedi. Ne želi se upuštati u nikakve rizike kad je o novcu riječ – ili jednostavnije, želi igrati na sigurnu kartu. Od straha da novac ne izgubi, ulagat će ga na mjesta kao što su štedna knjižica, oročena štednja, stambena štednja, životna osiguranja, dobrovoljni mirovinski fondovi.
Drugačije ulaganje novca štedišu ne zanima. Umjesto da sam preuzme financije u svoje ruke, jednostavnije mu je otići u banku i naći osobnog bankara koji će za njega odlučiti gdje “pospremiti” novac. Da nitko sa njegovim novcem neće upravljati tako svjesno i odgovorno kao on sam, štediši je jasno, ali strah od gubitka jači je od podsvijesti.
Iz mog kuta gledano, tko se god odluči samo za opciju štednje, treba se pomiriti s time da će najvjerojatnije i nakon mnogo godina pronaći svoj novac u banci, ali nekom velikom porastu kapitala ne treba se nadati (ako uzmemo u obzir trenutno jako nisku kamatnu stopu na štednju).
Investitor
Investitor, za razliku od štediše, želi svoj imetak povećavati. I on štedi, naravno, ali ono što uštedi ne boji se ulagati dalje. Ne ulaže novac na štednu knjižicu, nego u dionice ili nekretnine koje dalje iznajmljuje.
Da time, u odnosu na štedišu, povećava rizik od gubitka novca, investitoru je jasno, ali on razmišlja na “duge staze” i kao normalno prihvaća da su i krize sastavni dio života. Zna da nakon svake krize opet dolazi bolje vrijeme, da će dionicama opet porasti vrijednost, a time i njegovi izgledi za boljom dividendom. Investitor želi svoj kapital povećati iznosima kao što su dividende, kamatne stope, najamnine. Svjestan je rizika, ali da bi ga umanjio, ne stavlja novac na “jednu kartu” nego ga diversificira (ulaže na različita mjesta).
Karakteristika investitora je i strpljivost. U početku se njegov kapital relativno sporo povećava, ali svakim ponovnim reinvestiranjem kamata dolazi do učinka kamata na kamatu (složeno ukamaćivanje), i tako njegov kapital sve brže raste.
Jedan od najpoznatijih burzovnih gurua, André Kostolany, napisao je u svojoj knjizi “Die Kunst, über Geld nachzudenken” (Umjetnost razmišljanja o novcu) jako dobar savjet za sve investitore:
Kupite dionice, uzmite tabletu za spavanje i ne gledajte više papire. Nakon puno godina vidjet ćete: vi ste bogati!
Jedna od početnih greški mnogih investitora je da svakodnevno gledaju u svoj portfelj. Ovo kažem iz vlastitog iskustva, ali i iz razgovora s drugim blogerima koji se bave ulaganjima. Upravo zato zlata vrijede savjeti poput ovoga o tableti za spavanje. Kada kažem da investitor ulaže u nekretnine, onda prvenstveno mislim na kupovinu nekretnine u svrhu iznajmljivanja, a ne za osobne potrebe. Za Kostolanija je kupovina nekretnina jedan od najrizičnijih oblika ulaganja.
Da bi dobit od nekretnine bila visoka, investitor prilikom kupovine mora uzeti u lokaciju, stanje nekretnine, način gradnje. Jedan od uspješnih investitora u nekretnine, Gerald Hörhan, često napominje kako ovaj oblik ulaganja zahtjeva mnogo znanja i iskustva.
Špekulant
“Budite oprezni ako se investicije počinju pretvarati u špekulacije.” (W. Buffett)
Ovako opominje investitore jedan od najuspješnijih ulagača na svijetu, Warren Buffett. Pa kad on tako kaže, onda mu treba i vjerovati.
Špekulant želi u što kraće vrijeme sakupiti što više novca. Da bi mu to uspjelo, mora ulagati puno rizičnije od investitora. Umjesto da ulaže na puno različitih mjesta, često sav novac stavlja na “jednu kartu”. Nema strpljenja čekati da bi jednom godišnje dobio isplatu dividendi. Za njega vrijedi jedino dobitak od špekulacija koji se ostvaruje bilo da se dogodi skok ili pad vrijednosti određene investicije.
Suprotno od investitora, karakteristika špekulanta je nestrpljivost. On nema vremena čekati godinama na povećanje bogatstva, on to želi postići u roku nekoliko sekundi, minuta ili eventualno mjeseci. Ali duže od toga ne.
Za razliku od vremena prije interneta, kada su postojali samo telefoni, danas je moguće, zahvaljujući kompjutorima i internetu, trgovati dionicama i u tako kratkim periodima od samo nekoliko sekundi.
Špekulant često želi biti bolji od tržišta, razvija strategije kojima pokušava predvidjeti što bi se u budućnosti moglo dogoditi. No svijet još nije postao bogatiji za špekulanta koji uspijeva baš uvijek biti bolji od tržišta jer nitko ne zna kako će se odvijati situacija.
Iako je i sam, kako je rekao, bio i ostao špekulant, André Kostolany je opisao svoj stav o istima:
Ne mogu vam reći kako se postaje brzo bogat, ali vam mogu reći kako se postaje brzo siromašan: tako što se netko pokušava brzo obogatiti.
Na temelju svog iskustva, za njega je špekulacija umjetnost, a nikako znanost. Špekuliranje uspoređuje sa najstarijim zanatom na svijetu: špekulanti počinju kao i mlada djevojka, iz znatiželje, zatim to rade iz zabave i na kraju još samo za novac.
Ovaj oblik ulaganja podsjeća na kockanje. I kockar se u kratkom vremenu želi obogatiti, nije rijetkost da uloži sve što posjeduje, i na kraju ostane bez ičega. Kostolany priznaje da je par puta u životu uložio sve što je imao, i na kraju bankrotirao.
Zaključak
Investitor želi ostvariti veću dobit od štediše, ali ipak manju nego što to želi špekulant. Upravo zbog njegove strpljivosti, ima najveće šanse da na kraju zaradi najviše novca.
Zbog kompleksnosti i rizičnosti ulaganja u nekretnine, ovaj oblik ulaganja pri dnu je naših želja.
Mi smo odlučili da budemo investitori. Želimo povećavati naš imetak, ali polako, s godinama, a ne preko noći.
No i među investorima postoje razlike. Za koji oblik investiranja smo se mi odlučili, reći ću vam u jednom od sljedećih članaka.