Sretan 1. rođendan lova do krova

Kad se prije točno godinu dana rodila ideja da naš put prema financijskoj neovisnosti podijelimo i sa drugima, najbolji način bio je učiniti to putem interneta i bloga. Danas, godinu kasnije i nakon 30 napisanih članaka, osjećam se baš ponosno zbog te odluke. Kako do sada nisam baš često pisala o sebi, odlučila sam da za 1. godišnjicu napišem malo drugačiji članak nego inače. Evo što do sada o blogu i njegovoj autorici još nigdje niste mogli pročitati! Iskreno, i bez celofana .


Sretan 1 rođendan lova do krova

1. Kako se rodila ideja za blog?

Nakon poprilično godina braka, g. Lovaš je prošle godine čuo po prvi puta od mene da volim pisati, da mi je to prije bila omiljena zanimacija. Njegova prva reakcija bila je “A zašto ne bi počela pisati blog o temi kojom se bavimo?”

Ha? Blog? Iskreno, nisam do tada pročitala ni jedan blog, prvo što sam pomislila bilo je od kuda bi uopće počela. Zato najveće hvala kažem baš njemu, jer je pokrenuo ovaj blog i dao mu ime.

2. Zašto tek 30 blog članaka?

Zato jer sam i sama nakon jedno pola godine bloganja upala u malu krizu. Kažem i sama, jer sam pročitala da je to česta “bolest” kod novih blogera, da nakon početnog entuzijazma, nakon par mjeseci posustanu.

Razlog nije bio nedostatak ideja, nego sam si ja jednostavno podigla ljestvicu jako visoko, i odmah očekivala na tisuće čitatelja (dobro, ne dnevno, ali tjedno svakako ;). Kad su statistike tjednima pokazivale drugo stanje, klonula sam i skoro odustala. Ali samo skoro, jer kao prava tvrdoglava bikica, odlučila sam da nema posustajanja. Samo se više ne zamaram brojkama (sigurno je sigurno).

3. Od kuda teme za članke?

Ali baš sa svih strana. Iz svakodnevice, knjiga, podcasta, nedokazanih poznanika (oni su mi zapravo jako česta inspiracija, jedan dokaz je i ovaj članak), interneta. Financijska neovisnost, novac, ulaganje, štednja… neiscrpne su teme koje nisu prolazne. Dok je god novaca, bit će i ulagača, i štediša, i onih poput nas, koji će htjeti postići financijsku neovisnost.

4. Kada nastaju članci?

Pomalo cijeli tjedan, a onda intenzivno na vikend, kada je g. Lovaš kod kuće, da se pozabavi djecom, pa mogu u miru pisati. Zato sam i odlučila, tako dugo dok budem objavljivala 1 članak tjedno, da to bude na vikend. Još mi je uvijek neizvedivo objavljivati češće, jer moji zvrkići ipak imaju na poklon najviše mog vremena.

Ali i oni su sve veći, i znam da neće još dugo trajati kad će me i nagovarati (a ne kao sad odgovarati) da pišem puno. Dogodi se ponekad da u isto vrijeme tipkam na dva, tri teksta, ali u principu volim jedan napraviti do kraja, pa početi drugi.

5. Planovi za budućnost?

Ima ih dosta. Ako moram izdvojiti samo jednu, evo nadam se da ću se odvažiti i početi snimati podcaste. Koliko god ih volim slušati, toliko bi ih htjela i sama stvarati.

Ovo sigurno niste znali o meni

Prečesto…

… sam Mali perfekcionist

Pod mali mislim na svojih 159 cm visine :), a perfekcionist, o da. I zato što je to tako, satima “razbijam glavu” zašto sam rekla neku riječ na njemačkom pogrešno, ili zašto nije posjećenost bloga od početka ravnopravna s američkim kolegama koji blogaju već godinama :/

… pokušavam ugoditi svima

A to jednostavno nije moguće. Samo ja nikako da se dozovem k pameti. Ali čovjek se uči dok je živ.

… izgubim pojam za vrijeme

Facebook je jedan primjer. Spojim se samo da čestitam rođendan, i zaglibim predugo. I svaki puta se pitam jel nije bilo pametnije potrošiti to vrijeme na važnije stvari. Ali događa se opet, i opet.

Nikad nisam…

… naginjala velikom društvu

Uvijek sam voljela imati jednu, dvije iskrene prijateljice nego 20 – ak poznanica. I danas je tako. Nisam dominantni tip, i u velikom krugu se od mene rijetko čuje i riječ.

… stala na skije

Barem u ovih 36 godina života. No ne znači da i ne bi htjela. Jednom. Nekad.

… bila preveliki fan filmova

Ma kako napet film bio, ja često zaspim. No, i tome sam doskočila. Ako hoću pogledati film, onda je to ili u jutro, ili popodne (nikako nakon jela, i nikako navečer).

Ne volim…

… letjeti avionom

Jesam, i vjerojatno ću opet, ali gdje god se može bilo kojim drugim prijevoznim sredstvom, biram zamjenu.

… govoriti pred velikim brojem ljudi

Ali čitala sam da je i to stvar koja se može treningom naučiti, pa ako bude trebalo, svakako ću morati poraditi na sebi.

… ljude koji mrze

Bilo koga, bilo što. Mržnja još nikoga nije povela naprijed. Kako bi nam samo bilo lijepo živjeti da nema tog ružnog osjećaja .

Bez toga ne mogu na ulicu

Bez naočala. Dioptrija nije prevelika, ali opet dovoljna da ne prepoznam poznanike na 50 m :/

I za kraj

… jedna želja! Da puno više ljudi u svoje ruke odgovorno preuzme financije i počne ostvarivati san o financijskoj neovisnosti! Ne trebaju vam milijuni na računu, dovoljna je želja i samouvjerenost da možete ostvariti sve što postavite za cilj.

Toliko za danas od mene. Imate li još pitanja, napišite ih slobodno, bit će mi jako drago odgovoriti vam :) . Hvala na vremenu koje ćete i dalje provoditi na mom blogu.

LP

Prijavite se za newsletter!

Prijavite se sada i primajte email svaki puta kada bude objavljen novi članak.

Slažem se da moji osobni podaci budu preneseni na MailChimp ( više informacija )

Možete se odjaviti u svako vrijeme.

4 thoughts on “Sretan 1. rođendan lova do krova”

  1. Draga Lova do Krova, od srca cestitam 1. rodjendan! I iskreno zelim da bude jos jako puno rodjendana. Svidja mi se pocetna ideja i koncept bloga. Mogu reci da on nakon samo god. dana djeluje vrlo profesionalno i vidi se da je pisan na temelju iskustva. Dok citam, apsolutno osjecam kako vjerujem vodstvu autora.
    U jako puno tocaka sam se pronasla. U perfekcionizmu zbog kojeg, ponekad, gubim energiju…u broju posjetitelja (i sama sam ocelivala bum – no brojke su na mom blogu vrlo varijabilne)…Ne volim letjeti avionom….ovo je danas bas clanak koji mi je bio potreban. :-) E, da, jos ova stavka: “pokusavam ugoditi svima” – s tim sam godinama imala “problem”, tek sam ga nedavno osvjestila i pocela mijenjati obrazac ponasanja. Mogu reci da se sada osjecam puno bolje. Samo hrabro naprojed! xxx Rahela

  2. Samo uzivaj u blogiranju. Sigurno nije lako redovito pisati kvalitetne postove. I nemoj odustati na pola puta. :-)

    PS: Ja sam prije 10 god. poceo razmisljati o temama na ovom blogu. I nakon 10 god. jos uvijek vodim kucni budzet.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *