Zašto vi rintate, a mi se bogatimo?

 

” Ja radim stvari za koje većina od vas neće ni priznati da o njima sanja. Živim na najboljim adresama u Frankfurtu i Beču, posjedujem luksuzne automobile koji zajedno imaju više od 1000 KS, jedem u najboljim restoranima, plešem u najpopularnijim klubovima i susrećem najljepše žene svijeta.”

Zašto vi rintate a mi se bogatimo

Provokatorski ili ne, uvod je to u knjigu “Warum ihr schuftet und wir reich werden”   (kako nisam našla prevedeno na hrvatski, ja sam je prevela sa “Zašto vi rintate, a mi se bogatimo”) koju je napisao Gerald Hörhan, mladi Austrijanac, punker, koji je već sa 28 godina postao milijunaš. Na Harwardu je studirao matematiku i ekonomiju, nakon toga postao menadžer, ulagač u nekretnine i autor knjiga o novcu. Danas je vlasnik oko 200-tinjak stanova po Njemačkoj i Austriji.

Mislim da njegova prvotna namjera nije bila da se u uvodnom citatu hvali, nego da jednostavno isprovocira čitatelja i na taj mu način otvori oči. A provocira upravo pripadnike srednjega sloja, za koje kaže da žive dosadnim životom, rade za poslodavce, podnose najveći teret u društvu i plaćaju najviše poreza. Porez trebaju plaćati i bogataši, samo oni su upoznati sa svim mogućnostima kako da ga na legalan način plate što manje i tako postaju još bogatiji.

Iako je i sam rođen u obitelji srednjega sloja, u svojim se knjigama i predavanjima kritički obrušava baš na taj sloj. Svoje stavove i misli ne upakirava, nego je izravan, pa često djeluje bahato, provokatorski, i zbog toga o njemu možete pročitati mnoge negativne komentare. Ja bi rekla da su ti komentari jednostavno izraz jada, ljubomore i zavisti pojedinaca.

Kao što je predvidio bankrot Lehman Brothers, sada predviđa da će biti sve manje onih ljudi koji imaju puno, i puno onih koji neće imati ništa. Tih koji ništa neće imati biti će zato jer svoju budućnost daju bankama u ruke, kupujući kuće i skupe aute na kredite. Umjesto da žive svoje snove, da planiraju, oni će se godinama vrtjeti kao hrčci u krugu, otplaćujući rate i kamate i strahovati hoće li dobiti sljedeću plaču.

Sistem nas zavarava, predstavlja dugove kao nešto normalno, razumno, pod parolom živi i kupuj sada, platit ćeš kasnije. Već i najmlađe upoznajemo s tim. U školi se gleda tko je kako obučen, a kad se novaca nema, normalno je da roditelj posegne za karticom i plati. Djeca uče o stotinama nevažnih stvari, a o novcu nigdje i nikada.

Iskoristimo sistem!

Prva poruka koju nam autor šalje je da se ne damo od sistema iskorištavati, nego naprotiv, da ga iskoristimo za sebe. Ako udružimo težak rad, spretnost, hrabrost i malo sreće uspjet ćemo se izvuči iz začaranoga kruga.

Hörhan je već kao trinaestogodišnjak počeo istraživati kako da se obogati. Mislio je tada, kada su to drugi uspjeli, mogu i ja, samo moram naučiti kako. To isto savjetuje i nama, da čitamo, skupljamo korisne informacije i učimo od drugih kako na legalan način možemo povećavati naše bogatstvo.

Jednostavna pravila ekonomije

U knjizi nas upoznaje s osnovnim, jednostavnim pravilima ekonomije. Potrebno je stalno više zarađivati nego što se troši. Dugovi se moraju otplatiti, ali ne sa novim zaduživanjima. Postoje pametni ulagački dugovi (kredit za stan koji ćemo iznajmiti i otplaćuje ga podstanar sa stanarinom), i glupi potrošački dugovi (krediti za skupi namještaj, financiranje skupog auta na leasing).

U svakom poslu koji radimo moramo biti iskreni, korektni i pouzdani. To je važnije i na kraju se ipak mnogo više cijeni, nego nečija diploma iza koje stoji muljanje, laž i puno praznih obećanja.

4 glavne pogrješke koje radi srednji sloj:

  1. kupovina nekretnine u predgrađu za potrebe vlastitog stanovanja u njoj
  2. nedovoljno poznavanje procesa ulaganja i dopuštanje sistemu da nas laže
  3. nesmotrena potrošnja novca
  4. zaposleni kao posloprimci

O kupovanju nekretnine pisala sam i sama. Gerald Hörhan je vlasnik velikog broja nekretnina, ali sam živi kao podstanar. Zašto? Zato jer kao vlasnik iznajmljenih stanova sve troškove u njima, i kamate za kredit može odbiti od poreza. Da živi u vlastitom stanu to ne bi mogao. U vlastitoj nekretnini isplati se stanovati samo ako je mjesečna rata kredita niža od neto stanarine. Što je rijedak slučaj.

Sistem nema socijalnu savjest. On neće od vas uzeti samo onoliko koliko bi vi mogli preboljeti. On će uzeti koliko je god moguće.

Druga zabluda je nedovoljno poznavanje ulaganja, bilo u dionice, bilo u nekretnine. Sistem nas putem reklama upoznaje s atraktivnim investicijama, koje to ustvari nisu, laže nas, a mi na taj način gubimo i to malo novca što imamo. Ili nas savjetuju da kupujemo kada su dionice na vrhuncu, a prodajemo kada izgube puno na cijeni. Što je potpuno pogrešno. Zato je izuzetno važno, prije nego se s ulaganjima započne, dobro se informirati o svemu. Ako i dalje, nakon što smo sve dobro proučili, ne razumijemo investicijske produkte, onda jednostavno trebamo prste držati podalje od njih.

Treća pogrješka je nelogično trošenje novca. Novac se ne može na brži način ispržiti kao što se to napravi, na primjer, kupovinom novog automobila. Automobil u prve 3 godine izgubi pola svoje kupovne vrijednosti. Koliko li samo novaca u vjetar bace oni koji svake dvije, tri godine kupuju novi automobil?

Konzum nije nikada inteligentna investicija.

Osim novih automobila, često se kupuje skupocjeni novi namještaj, koji za par mjeseci drastično izgubi na cijeni, osim ako se ne radi o vrijednim antikvitetima. A sjesti na kožni dvosjed od 2 000 € isto je kao i sjesti na onaj od 20 000 €.

Prije svake kupovine trebalo bi se informirati o tome što kupujemo, i imati strpljenja, pogotovo kad se radi o tehnici. Umjesto da požurite kupiti najnoviji model televizora ili mobitela, pričekate li malo, izaći će još noviji model, pa će cijena onoga koji ste vi naumili kupiti sigurno pasti na radost vašem budžetu.

Četvrta pogrješka je što su pripadnici srednjega sloja često nedovoljno hrabri da pokrenu vlastiti posao i iz straha i nedovoljnog samopouzdanja prihvaćaju raditi za druge. Glavna pitanja koja bi si svi trebali postaviti prije početka radne karijere su:

  • Gdje leže moji talenti?
  • Kako bi s njima mogao zaraditi novac?
  • Što moram naučiti da bi mogao zaraditi što je moguće više novaca?

Primanje najuspješnijih posloprimaca je neznatno u odnosu na primanje najuspješnijih poduzetnika.

Biti poduzetnik ima par pragmatičnih prednosti:

  1. Poslodavci imaju nekoliko oslonaca: više mušterija, više poslova na kojima rade ili više proizvoda. Ako ih jedan iznevjeri, ostaju oni drugi. Posloprimci pak imaju samo jedan oslonac – svog poslodavca koji ih sutra možda neće trebati ili htjeti.
  2. Poslodavci imaju porezne prednosti kod povećanja bogatstva. Oni prvo ulažu novac, pa na ono što im ostane plaćaju porez. Posloprimci pak moraju najprije platiti porez na primanje, pa onda onu sitnicu što im ostane mogu uložiti i povećati bogatstvo.
  3. Privatnike štiti pravni oblik njihovih firmi. Ne uspiju li, firma ide u stečaj, a oni kreću u novi posao. Radnika, na žalost, osim možda radničkog savjeta, ne štiti nitko.

Da bi netko bio jako uspješan, potrebno je puno odricanja, odgovornosti. Ali ako radimo ono što nas veseli, ispunjava, a ujedno i dobro zarađujemo, onda to nije žrtva.

Novac se ne zarađuje preko noći. Stjecanje bogatstva dolazi uvijek kao posljedica procesa u kojem netko nešto dobro radi, i to uvijek ponavlja, nadograđuje i poboljšava.

Tko želi zarađivati novac mora biti spreman plivati protiv struje, biti kreativan i suprotstavljati se ekonomskim konvencijama pripadnika srednjega sloja.

Zadnja poruka Gerharda Hörhana je jednostavna i jasna: dok god ne krenemo poslušati što nam se savjetuje, bit će sve više onih koji neće imati ništa, i sve manje onih koji će imati puno. Ili još jednostavnije, mi ćemo rintati, a oni koji slušaju će se bogatiti!

Prijavite se za newsletter!

Prijavite se sada i primajte email svaki puta kada bude objavljen novi članak.

Slažem se da moji osobni podaci budu preneseni na MailChimp ( više informacija )

Možete se odjaviti u svako vrijeme.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *