Mislim da neću ni malo pretjerati ako kažem da je gotovo svim iseljenicima u dijaspori zajedničko jedno: svi sanjaju o povratku u domovinu i o izgradnji kuće. Vlastite, u koju će se smjestiti kada dođu na godišnji. Ili kad se jednom odluče vratiti zauvijek. Mnogi od njih ni nemaju svoju nekretninu u zemlji gdje provedu većinu svog života, ali u domovini će izgraditi nešto samo svoje. Ispričati ću vam danas kako to izgleda kada živite u dijaspori, a negdje daleko imate svoju nekretninu. I zašto je to greška, velika!
Za nas koji živimo u dijaspori, kuća u domovini je velika obaveza
Kuća koju su prije 20-ak godina sagradili svekrva i svekar lijepa je, velika, okružena zelenilom, ujutro nas budi pjev ptica, auti se čuju samo u daljini, mjesta za igru koliko god Lovaši juniori požele. O tome da su roditelji gledali da kuća bude što kvalitetnije izgrađena ne moram ni pričati. Sve bi bilo idealno da se radi o nekretnini u kojoj možemo živjeti. Ali ne. Riječ je zapravo o vikendici, jer kako nazvati kuću u koju dođemo dva, tri puta godišnje?
Troškovi uzdržavanja kuće
Dok se sanja o kupovini parcele i izgradnji nekretnine, malo tko razmišlja o troškovima koji ih očekuju u budućnosti. Evo samo nekih, koji vas neminovno čekaju:
- Nekretnina u kojoj se ne živi stalno propada puno brže. U to se uvjerimo svaki puta kada u nju uđemo. Kuća nije stara, pa ni popravci nisu još preveliki, ali svaka nova godina znači samo mogućnost za još većim izdatkom i ulogom.
- Još jedna stvar na koju mnogi zaborave, je da uvijek morate imati nekoga tko će kuću obilaziti, pogledati s vremena na vrijeme da nije pukla neka cijev, otpao crijep, da nije stigla opomena za neplaćeni račun (koji ste uvijek preplatili, samo se to rado previdi pri obračunu), pokositi travu. I nemojte zaboraviti da se obilazak plaća (osim ako vam nije najbliži rod, pa to ne želi).
- Ako živite u dijaspori, velika je vjerojatnost da ćete prve dane godišnjega provesti tražeći majstore koji će doći popraviti ono što zub vremena nagrize. Svaka čast ako je majstor od riječi, i dođe na vrijeme. A što ako vas zadesi jedan od “onih” primjeraka koji obeća da će doći tamo “tokom tjedna”, pa kad se konačno i odluči, razruje pola dvorišta i nestane. Vama gori pod nogama, a on je započeo neki drugi posao jer je tamo negdje bio hitni slučaj. I tako, vama još jedna sijeda više. Psujete i na majstore, i na kuću, i na godišnji. Osim par sijedih na glavi više, u novčaniku će sigurno biti puno € manje.
Malo pomalo, i sve ste bliže teškoj odluci da prodate kuću i riješite se velike brige.
Kako prodati nekretninu za vrijeme recesije?
Ne, to nije samo podnaslov, to ja pitam vas. Prije godinu dana smo došli tako daleko da kažemo- ne, tako više ne ide, odlučujemo da ćemo kuću prodati. Napravili smo lijepe slike, potrudili se sastaviti dobar oglas… i 12 mjeseci nakon toga još uvijek imamo istu brigu. Kuću naime nismo prodali. Da smo se na taj korak odlučili prije recesije, vjerojatno bi mnogo lakše i bolje prodali nekretninu. Da smo, znam! Ali nismo.
I dok se kuća ne proda, u nju će i dalje biti potrebno ulagati puno novca (ako ne u popravke onda barem za ono najnužnije- da se plate računi ako nećemo da nam isključe struju, plin i vodu). Samo, vjerujte mi na riječ, ako vidite da na kući negdje nešto otpada, onda ćete to i popraviti, jer dok je kuća vaša, boli vas to tako gledati.
Pa, da vas pitam: kako prodati kuću u vrijeme recesije, a da ju ne poklonite za budi što? Nama već ponestaje ideja.
Ako živite u dijaspori, zašto gradite nekretnine u domovini?
Napisala sam već da se iseljenici odlučuju izgraditi svoju nekretninu da bi u njoj mogli boraviti kad dođu na godišnji. Lijepo je doći u svoje, ljepše nego odsjedati kod familije i vječno se kod njih zaduživati. Tako misli većina. Opet pogrešno, barem ako dolaze u nekretninu da bi prespavali samo par noći. Otkako smo počeli pratiti sve izdatke, jedna od kategorija odnosi se i na nekretninu.
I došli do zaključka da bi jeftinije prošli da pronađemo apartman u okolici i iznajmimo ga nego što nas godišnje dođe plaćanje režija i popravci. Da, istina, ne bi došli na svoje, ali bi apartman sigurno u zimi već bio zagrijan, posteljina bi bila čista, prašina obrisana, a dvorište pokošeno. Onda bi uistinu mogli reći da, nakon što raspakiramo kofere, možemo početi uživati u godišnjem odmoru.
Osim toga, koliko sam se uvjerila gledajući iseljenike u susjedstvu, barem 90 % njih se na kraju ipak ne vrati u domovinu. Sve ostane samo san. Java izgleda ovako: ovdje imam bolje zdravstveno osiguranje, ovdje su mi djeca i unuci – kako da ih ostavim, tu su mi dugogodišnji prijatelji, i trgovine su blizu… razloga na desetke u odnosu na onaj jedan sa druge strane- nekretnina u domovini u koju je uloženo puno novca i ljubavi, a koju pod stare dane nitko nema snage uzdržavati.
Zaključak
Ako već imate dovoljno novca, sagradite radije kuću u zemlji gdje radite, živite, gdje su vam djeca, ili još bolje uložite u dionice. Ostane li koji €, stavite ga na stranu i čuvajte za dane ako uistinu dođete tako daleko i donesete odluku da se vraćate u domovinu. Vjerujte mi, mnogo ćete lakše u tom trenutku pronaći idealnu nekretninu i kupiti ju, nego što ćete ju moći prodati kada vam postane veliki teret. Ako je godišnji kraći, dok uredite okućnicu i poplatite račune, ne ostane ni dan više da uživate u pokošenom dvorištu, gledate kroz čiste prozore i sjedite na friško opranoj terasi.
Znam da ima među vama čitatelja iz dijaspore, zanima me kakvo je vaše razmišljanje o ovoj temi?
U pravu si, znam to iz iskustava svojih prijatelja i rođaka. A znam i iz svog, mada su u pitanju nekretnine u mojoj zemlji. Umest da lepo ko gospođa uživam, na vikendu, odmoru itd, meni se boravak u objektima u kojima ne živimo stalno svede na čišćenje. Čim dođeš i kad ođeš kući.
Zato kažem, bolje je onima koji nemaju ništa. Ali zaista tako mislim – njihovi je čitav svet, a ti si vezan za ovo tvoje.
Eh, ima nas još, znam :/ Još kad dođemo jednom godišnje na 3 tjedna i uspijemo malo uživati, a ona ostala dva puta kada stignemo samo na tjedan dana, svode se upravo na to, pobriši, počisti i vrati se kući. Hvala ti na komentaru :)
Mirna, kuća traži slugu, a ne gospodara, čak i kad živiš u njoj. Sve, ali sve si lepo rekla. Dodala bih samo, da kad imamo nešto svoje onda ređe obilazimo nova mesta, a uštede nema nikakve. Vremenom, zbog svega što si navela i dosadi i postane zamorno. Odličan tekst.
O da, ovaj dio o obilasku nekih drugih krajeva nisam ni spomenula, a točan je i te kako. Trenutno se prodaje puno nekretnina u kraju gdje je i naša kuća, veliki broj njih upravo u vlasništvu ljudi koji su vani. Hvala ti na komentaru i nadopuni :)
Nije bolje onima koji nemaju ništa. Dajte nam neku od vaših kuća koje stoje i propadaju, da ih čuvamo, plaćamo režije, a da nas gazde ne oguley dok je ceo svet naš. Da nam bude vetar u leđa pa da i mi jednom dođemo do svog krova, ne zato što smo nesposobni, nego zato što živimo na “trusnom” području.
Hvala Ana na komentaru. Vjerujte da je bilo i takvih prijedloga, no nekako sam stekla osjećaj da ljudi više cijene ono što su sami stekli nego što im se nudi na poklon- korištenje (u ovom slučaju).
Mene si ubedila :-)
Nadam se da ću i sve one koji se upravo poigravaju s misli da bi nešto počeli graditi. Ukoliko ima takvih, dobro su došli kod nas, da provedu samo tjedan, dva u kući sa veeelikom okućnicom :D trave za kositi koliko te volja
Odličan tekst, mislim da će pomoći ljudima koji žive u dijaspori. Imam puno rođaka u inostranstvu i niko od njih ne namerava da se vrati ovde.
Nadam se da se nećeš ljutiti ukoliko malo, samo malo dopunim tvoj tekst. Moj rođak je u zemlji u kojoj živi konačno ostvario pravo na državljanstvo i nedavno je kupio stan za svoju porodicu i sebe, tamo gde živi. Ovde je pre desetak godina kupio nekretninu- stan. Ne stoji prazan, u njemu stanuju najbliži rođaci, održavaju stan, plaćaju račune. Stan se možda bolje isplati nego kuća…i ukoliko imate nekoga ko će taj stan održavati i plaćati račune, nije loše, zar ne?
Hvala Rado na komentaru. Zašto bi se ljutila, svaka nadopuna je i te kako dobro došla. Tako smo i mi sada odlučili, da bi barem zamijenili kuću za stan, ali kako to obično bude, baš onda kad bi htjeli, ne ide jer je ponuda prevelika, a potražnja jako slaba.
Draga, ima još jedna stvar sa nekretninom. Osim stana u kom živiš, sve su ostale trošak. Ako imaš to nešto, kako ti reče, što je vikendica, to zahteva da svake godine MORAŠ da dođeš u dotično mesto. Mođda bi nekad preskočio, možda bi otišao negde drugde, možda ti te godine i nije do putovanja, ali ti moraš jer situacija zahteva. Čak i da je to, recimo, kućica u mestu gde, recimo, mnogo volim da boravim – ali postaje teret. Skuplja dara od mere.
Točno tako. Znam i iz iskustva svojih susjeda kako je to imati kuću na moru. Prvih par gdina su svi bili oduševljeni, no kako su im djeca rasla i tražila promjenu, kuće su postale opterećenje, htjeli su odlaziti i na druga mjesta, ali svako se ljeto trebalo ili nešto pokrečiti, ili urediti ograda, dvorište… i tao već više od 20 godina odlaze na jedno te isto mjesto, bez volje, ali iz obaveze.
Upravo sam bio kuci na odmoru . Inace zivim i radim u Belgiji vec skoro 16 godina . U Belgiji imam kupljenu kucu vec 10 godina koju placalmm preko hipotheke , ostalo mi je jos nekih 15 godina da je isplatim . Posto nemam svoju kucu u Srbiji i dolazim samo jednom godisnje 2 nedelje smo kod Svekrve i Svekra a nedelju dana kod svojih .
Ali svaki put kada dodjem u kucu svoje svekrve uvek je tu svadja . Te ne moze da se pusti masina da operemo ves samo kad ona to odobri . Pa bojler se ne pusta kada ti hoces samo kada ona to odobri i tako neke gluposti . Sada smo se malo vise posvadjale i ja i moj muz sa dvoje dece smo izasli iz kuce i Bukvalno se vukli od rodjaka do rodjaka i jedva smo cekali da se vratimo u nasu Belgiju . Zato smo ja i muz odlucili da nama kupimo neki mali stancic i da kada dodjemo imamo nasu slobodu .
Ali sada kad citam ove komentare mnogo sepremisljamo.
Imate li vi neki savet .
Hvala unapred .
Pozdrav Irena. Ima rješenje o kojem i mi razmišljamo ako prodamo kuću. I mi zbog roditelja i rodbine planiramo i dalje dolaziti u Hr, ali ne želimo biti kod nikoga, nego bi preko airbnb unajmili apartman. Pogledajte na njihovoj stranici, i u Srbiji dosta ljudi iznajmljuje preko njih svoje nekretnine za stvarno povoljnu cijenu. Na taj način nikome nećete biti ništa dužni, doći ćete u čisti stan, moći ćete uključiti mašinu kad vama to treba, a ne kad netko drugi želi, platit ćete najam i bez svađe uživati u godišnjem. Rodbinu onda možete na sat, dva posjetiti i biti će svi sretni.
Ako kupite stan, morate uzeti u obzir da ćete režije morati plaćati cijelu godinu, bez obzira bili vi u njemu ili ne, tako da se za taj novac može platiti i najam.
Sljedeći članak biti će upravo o našem iskustvu sa airbnb, pa ćete moći pročitati detaljnije o načinu unajmljivanja i razmisliti je li to možda trenutno najbolje rješenje za vas. Pozdrav
Puno ti hvala za Airbnb . Nesto sto se samo pozeleti moze . Ovo je jedno super resenje . Veoma ti hvala . Puno pozdrava .
Ovo je zaista prava istina kroz koju mi svi prolazimo koji imamo nekretninu dole.
Moje lično iskustvo je baš takvo , kuča mojih pokojnih roditelja u Sloveniji me koštala 1000 Eura godišnje samo za nužne stvari bez ikakvih popravaka .
Iako je rodbina tu bila uključena bio je to čisti stres od tih izdataka.
Ljudi dole iskorištavaju situaciju i postanu bezobrazni.
Za sat vremena košenja uzme 20 Eura na crno , sigurno ima osoba koje bi to odradile jeftinije ali treba da si dole i nađeš te prave :(
Prodati u Sloveniji i to na dobrom mjestu cjena je 1/4 kakva je bila pre 20god.
Sad sam to dao u najam i imam dobit i tako može ostati sve dok ne dođu bolja vremena, samo treba nači prave osobe kao što je meni uspjelo, kuča je danas u boljem stanju nego ikada tj. održavana bez nekih večih ulaganja.
Ljudi održavaju kuču kao da je njihova.
Rješio sam se velikog problema :)
Moj savjet ; dajte u najam i rezervirajte jednu sobu gdje možete prenočiti kad poželite svoje rodno mjesto :)
Hvala Vladimire na komentaru i savjetu. I mi smo razmišljali o toj opciji, ako ne uspije ova s prodajom.
Što se tiče košnje, gledali smo malo cijene, za našu kvadraturu okućnice morali bi platiti oko 100 €, pa puta nekoliko košnji godišnje… jedan popriličan izdatak. Za sada to rade moji roditelji, no i oni su sve stariji i slabiji, kada dođe vrijeme da ćemo morati nekome platiti, osjetit će se izdatak i te kako.
Nadamo se zato da ćemo se i mi kao i Vi riješiti na bilo koji način našeg problema.
Pozdrav
Sta mislite? Da ce na zapadu stalno cvijetati ruze . Jednog jutra se probudis pa umjesto ruze ugledas miloduh . Isti osjecaj kao da ugazis u govno, a kada dodjes tamo odakle si poniko i u sred zime osjetis miris behara. Ko je svoje profucko i prodo on moze da pise sta mu je volja a kada dudje u rodni kraj mora misliti gdje ce na konak. Pozdrav od Cobre.