Mislim da neću ni malo pretjerati ako kažem da je gotovo svim iseljenicima u dijaspori zajedničko jedno: svi sanjaju o povratku u domovinu i o izgradnji kuće. Vlastite, u koju će se smjestiti kada dođu na godišnji. Ili kad se jednom odluče vratiti zauvijek. Mnogi od njih ni nemaju svoju nekretninu u zemlji gdje provedu većinu svog života, ali u domovini će izgraditi nešto samo svoje. Ispričati ću vam danas kako to izgleda kada živite u dijaspori, a negdje daleko imate svoju nekretninu. I zašto je to greška, velika!
Za nas koji živimo u dijaspori, kuća u domovini je velika obaveza
Kuća koju su prije 20-ak godina sagradili svekrva i svekar lijepa je, velika, okružena zelenilom, ujutro nas budi pjev ptica, auti se čuju samo u daljini, mjesta za igru koliko god Lovaši juniori požele. O tome da su roditelji gledali da kuća bude što kvalitetnije izgrađena ne moram ni pričati. Sve bi bilo idealno da se radi o nekretnini u kojoj možemo živjeti. Ali ne. Riječ je zapravo o vikendici, jer kako nazvati kuću u koju dođemo dva, tri puta godišnje?
Troškovi uzdržavanja kuće
Dok se sanja o kupovini parcele i izgradnji nekretnine, malo tko razmišlja o troškovima koji ih očekuju u budućnosti. Evo samo nekih, koji vas neminovno čekaju:
- Nekretnina u kojoj se ne živi stalno propada puno brže. U to se uvjerimo svaki puta kada u nju uđemo. Kuća nije stara, pa ni popravci nisu još preveliki, ali svaka nova godina znači samo mogućnost za još većim izdatkom i ulogom.
- Još jedna stvar na koju mnogi zaborave, je da uvijek morate imati nekoga tko će kuću obilaziti, pogledati s vremena na vrijeme da nije pukla neka cijev, otpao crijep, da nije stigla opomena za neplaćeni račun (koji ste uvijek preplatili, samo se to rado previdi pri obračunu), pokositi travu. I nemojte zaboraviti da se obilazak plaća (osim ako vam nije najbliži rod, pa to ne želi).
- Ako živite u dijaspori, velika je vjerojatnost da ćete prve dane godišnjega provesti tražeći majstore koji će doći popraviti ono što zub vremena nagrize. Svaka čast ako je majstor od riječi, i dođe na vrijeme. A što ako vas zadesi jedan od “onih” primjeraka koji obeća da će doći tamo “tokom tjedna”, pa kad se konačno i odluči, razruje pola dvorišta i nestane. Vama gori pod nogama, a on je započeo neki drugi posao jer je tamo negdje bio hitni slučaj. I tako, vama još jedna sijeda više. Psujete i na majstore, i na kuću, i na godišnji. Osim par sijedih na glavi više, u novčaniku će sigurno biti puno € manje.
Malo pomalo, i sve ste bliže teškoj odluci da prodate kuću i riješite se velike brige.
Kako prodati nekretninu za vrijeme recesije?
Ne, to nije samo podnaslov, to ja pitam vas. Prije godinu dana smo došli tako daleko da kažemo- ne, tako više ne ide, odlučujemo da ćemo kuću prodati. Napravili smo lijepe slike, potrudili se sastaviti dobar oglas… i 12 mjeseci nakon toga još uvijek imamo istu brigu. Kuću naime nismo prodali. Da smo se na taj korak odlučili prije recesije, vjerojatno bi mnogo lakše i bolje prodali nekretninu. Da smo, znam! Ali nismo.
I dok se kuća ne proda, u nju će i dalje biti potrebno ulagati puno novca (ako ne u popravke onda barem za ono najnužnije- da se plate računi ako nećemo da nam isključe struju, plin i vodu). Samo, vjerujte mi na riječ, ako vidite da na kući negdje nešto otpada, onda ćete to i popraviti, jer dok je kuća vaša, boli vas to tako gledati.
Pa, da vas pitam: kako prodati kuću u vrijeme recesije, a da ju ne poklonite za budi što? Nama već ponestaje ideja.
Ako živite u dijaspori, zašto gradite nekretnine u domovini?
Napisala sam već da se iseljenici odlučuju izgraditi svoju nekretninu da bi u njoj mogli boraviti kad dođu na godišnji. Lijepo je doći u svoje, ljepše nego odsjedati kod familije i vječno se kod njih zaduživati. Tako misli većina. Opet pogrešno, barem ako dolaze u nekretninu da bi prespavali samo par noći. Otkako smo počeli pratiti sve izdatke, jedna od kategorija odnosi se i na nekretninu.
I došli do zaključka da bi jeftinije prošli da pronađemo apartman u okolici i iznajmimo ga nego što nas godišnje dođe plaćanje režija i popravci. Da, istina, ne bi došli na svoje, ali bi apartman sigurno u zimi već bio zagrijan, posteljina bi bila čista, prašina obrisana, a dvorište pokošeno. Onda bi uistinu mogli reći da, nakon što raspakiramo kofere, možemo početi uživati u godišnjem odmoru.
Osim toga, koliko sam se uvjerila gledajući iseljenike u susjedstvu, barem 90 % njih se na kraju ipak ne vrati u domovinu. Sve ostane samo san. Java izgleda ovako: ovdje imam bolje zdravstveno osiguranje, ovdje su mi djeca i unuci – kako da ih ostavim, tu su mi dugogodišnji prijatelji, i trgovine su blizu… razloga na desetke u odnosu na onaj jedan sa druge strane- nekretnina u domovini u koju je uloženo puno novca i ljubavi, a koju pod stare dane nitko nema snage uzdržavati.
Zaključak
Ako već imate dovoljno novca, sagradite radije kuću u zemlji gdje radite, živite, gdje su vam djeca, ili još bolje uložite u dionice. Ostane li koji €, stavite ga na stranu i čuvajte za dane ako uistinu dođete tako daleko i donesete odluku da se vraćate u domovinu. Vjerujte mi, mnogo ćete lakše u tom trenutku pronaći idealnu nekretninu i kupiti ju, nego što ćete ju moći prodati kada vam postane veliki teret. Ako je godišnji kraći, dok uredite okućnicu i poplatite račune, ne ostane ni dan više da uživate u pokošenom dvorištu, gledate kroz čiste prozore i sjedite na friško opranoj terasi.
Znam da ima među vama čitatelja iz dijaspore, zanima me kakvo je vaše razmišljanje o ovoj temi?
U pravu si, znam to iz iskustava svojih prijatelja i rođaka. A znam i iz svog, mada su u pitanju nekretnine u mojoj zemlji. Umest da lepo ko gospođa uživam, na vikendu, odmoru itd, meni se boravak u objektima u kojima ne živimo stalno svede na čišćenje. Čim dođeš i kad ođeš kući.
Zato kažem, bolje je onima koji nemaju ništa. Ali zaista tako mislim – njihovi je čitav svet, a ti si vezan za ovo tvoje.
Eh, ima nas još, znam :/ Još kad dođemo jednom godišnje na 3 tjedna i uspijemo malo uživati, a ona ostala dva puta kada stignemo samo na tjedan dana, svode se upravo na to, pobriši, počisti i vrati se kući. Hvala ti na komentaru :)
Mirna, kuća traži slugu, a ne gospodara, čak i kad živiš u njoj. Sve, ali sve si lepo rekla. Dodala bih samo, da kad imamo nešto svoje onda ređe obilazimo nova mesta, a uštede nema nikakve. Vremenom, zbog svega što si navela i dosadi i postane zamorno. Odličan tekst.
O da, ovaj dio o obilasku nekih drugih krajeva nisam ni spomenula, a točan je i te kako. Trenutno se prodaje puno nekretnina u kraju gdje je i naša kuća, veliki broj njih upravo u vlasništvu ljudi koji su vani. Hvala ti na komentaru i nadopuni :)
Nije bolje onima koji nemaju ništa. Dajte nam neku od vaših kuća koje stoje i propadaju, da ih čuvamo, plaćamo režije, a da nas gazde ne oguley dok je ceo svet naš. Da nam bude vetar u leđa pa da i mi jednom dođemo do svog krova, ne zato što smo nesposobni, nego zato što živimo na “trusnom” području.
Hvala Ana na komentaru. Vjerujte da je bilo i takvih prijedloga, no nekako sam stekla osjećaj da ljudi više cijene ono što su sami stekli nego što im se nudi na poklon- korištenje (u ovom slučaju).
Mene si ubedila :-)
Nadam se da ću i sve one koji se upravo poigravaju s misli da bi nešto počeli graditi. Ukoliko ima takvih, dobro su došli kod nas, da provedu samo tjedan, dva u kući sa veeelikom okućnicom :D trave za kositi koliko te volja
Odličan tekst, mislim da će pomoći ljudima koji žive u dijaspori. Imam puno rođaka u inostranstvu i niko od njih ne namerava da se vrati ovde.
Nadam se da se nećeš ljutiti ukoliko malo, samo malo dopunim tvoj tekst. Moj rođak je u zemlji u kojoj živi konačno ostvario pravo na državljanstvo i nedavno je kupio stan za svoju porodicu i sebe, tamo gde živi. Ovde je pre desetak godina kupio nekretninu- stan. Ne stoji prazan, u njemu stanuju najbliži rođaci, održavaju stan, plaćaju račune. Stan se možda bolje isplati nego kuća…i ukoliko imate nekoga ko će taj stan održavati i plaćati račune, nije loše, zar ne?
Hvala Rado na komentaru. Zašto bi se ljutila, svaka nadopuna je i te kako dobro došla. Tako smo i mi sada odlučili, da bi barem zamijenili kuću za stan, ali kako to obično bude, baš onda kad bi htjeli, ne ide jer je ponuda prevelika, a potražnja jako slaba.
Draga, ima još jedna stvar sa nekretninom. Osim stana u kom živiš, sve su ostale trošak. Ako imaš to nešto, kako ti reče, što je vikendica, to zahteva da svake godine MORAŠ da dođeš u dotično mesto. Mođda bi nekad preskočio, možda bi otišao negde drugde, možda ti te godine i nije do putovanja, ali ti moraš jer situacija zahteva. Čak i da je to, recimo, kućica u mestu gde, recimo, mnogo volim da boravim – ali postaje teret. Skuplja dara od mere.
Točno tako. Znam i iz iskustva svojih susjeda kako je to imati kuću na moru. Prvih par gdina su svi bili oduševljeni, no kako su im djeca rasla i tražila promjenu, kuće su postale opterećenje, htjeli su odlaziti i na druga mjesta, ali svako se ljeto trebalo ili nešto pokrečiti, ili urediti ograda, dvorište… i tao već više od 20 godina odlaze na jedno te isto mjesto, bez volje, ali iz obaveze.
Upravo sam bio kuci na odmoru . Inace zivim i radim u Belgiji vec skoro 16 godina . U Belgiji imam kupljenu kucu vec 10 godina koju placalmm preko hipotheke , ostalo mi je jos nekih 15 godina da je isplatim . Posto nemam svoju kucu u Srbiji i dolazim samo jednom godisnje 2 nedelje smo kod Svekrve i Svekra a nedelju dana kod svojih .
Ali svaki put kada dodjem u kucu svoje svekrve uvek je tu svadja . Te ne moze da se pusti masina da operemo ves samo kad ona to odobri . Pa bojler se ne pusta kada ti hoces samo kada ona to odobri i tako neke gluposti . Sada smo se malo vise posvadjale i ja i moj muz sa dvoje dece smo izasli iz kuce i Bukvalno se vukli od rodjaka do rodjaka i jedva smo cekali da se vratimo u nasu Belgiju . Zato smo ja i muz odlucili da nama kupimo neki mali stancic i da kada dodjemo imamo nasu slobodu .
Ali sada kad citam ove komentare mnogo sepremisljamo.
Imate li vi neki savet .
Hvala unapred .
Pozdrav Irena. Ima rješenje o kojem i mi razmišljamo ako prodamo kuću. I mi zbog roditelja i rodbine planiramo i dalje dolaziti u Hr, ali ne želimo biti kod nikoga, nego bi preko airbnb unajmili apartman. Pogledajte na njihovoj stranici, i u Srbiji dosta ljudi iznajmljuje preko njih svoje nekretnine za stvarno povoljnu cijenu. Na taj način nikome nećete biti ništa dužni, doći ćete u čisti stan, moći ćete uključiti mašinu kad vama to treba, a ne kad netko drugi želi, platit ćete najam i bez svađe uživati u godišnjem. Rodbinu onda možete na sat, dva posjetiti i biti će svi sretni.
Ako kupite stan, morate uzeti u obzir da ćete režije morati plaćati cijelu godinu, bez obzira bili vi u njemu ili ne, tako da se za taj novac može platiti i najam.
Sljedeći članak biti će upravo o našem iskustvu sa airbnb, pa ćete moći pročitati detaljnije o načinu unajmljivanja i razmisliti je li to možda trenutno najbolje rješenje za vas. Pozdrav
Puno ti hvala za Airbnb . Nesto sto se samo pozeleti moze . Ovo je jedno super resenje . Veoma ti hvala . Puno pozdrava .
Ovo je zaista prava istina kroz koju mi svi prolazimo koji imamo nekretninu dole.
Moje lično iskustvo je baš takvo , kuča mojih pokojnih roditelja u Sloveniji me koštala 1000 Eura godišnje samo za nužne stvari bez ikakvih popravaka .
Iako je rodbina tu bila uključena bio je to čisti stres od tih izdataka.
Ljudi dole iskorištavaju situaciju i postanu bezobrazni.
Za sat vremena košenja uzme 20 Eura na crno , sigurno ima osoba koje bi to odradile jeftinije ali treba da si dole i nađeš te prave :(
Prodati u Sloveniji i to na dobrom mjestu cjena je 1/4 kakva je bila pre 20god.
Sad sam to dao u najam i imam dobit i tako može ostati sve dok ne dođu bolja vremena, samo treba nači prave osobe kao što je meni uspjelo, kuča je danas u boljem stanju nego ikada tj. održavana bez nekih večih ulaganja.
Ljudi održavaju kuču kao da je njihova.
Rješio sam se velikog problema :)
Moj savjet ; dajte u najam i rezervirajte jednu sobu gdje možete prenočiti kad poželite svoje rodno mjesto :)
Hvala Vladimire na komentaru i savjetu. I mi smo razmišljali o toj opciji, ako ne uspije ova s prodajom.
Što se tiče košnje, gledali smo malo cijene, za našu kvadraturu okućnice morali bi platiti oko 100 €, pa puta nekoliko košnji godišnje… jedan popriličan izdatak. Za sada to rade moji roditelji, no i oni su sve stariji i slabiji, kada dođe vrijeme da ćemo morati nekome platiti, osjetit će se izdatak i te kako.
Nadamo se zato da ćemo se i mi kao i Vi riješiti na bilo koji način našeg problema.
Pozdrav
Sta mislite? Da ce na zapadu stalno cvijetati ruze . Jednog jutra se probudis pa umjesto ruze ugledas miloduh . Isti osjecaj kao da ugazis u govno, a kada dodjes tamo odakle si poniko i u sred zime osjetis miris behara. Ko je svoje profucko i prodo on moze da pise sta mu je volja a kada dudje u rodni kraj mora misliti gdje ce na konak. Pozdrav od Cobre.
Hvala za artikel. I ja mislim da je kupiti imanje u zemlji u kojoj ne živiš velika odluka, i treba se dobro informisati. Mi trenutno živimo u Americi. Ja sam zivjela u njemackoj, i iz njemačke mi je Bosna bila bliza. Ali sad iz Amerike je to druga stvar. I ne treba nam ni stan kamoli kuća ako dolazimo jednom ili svake druge godine. Ako je nasljeđeno okay, ali trenutno ne bi kupovali jer ne idemo često dole. Stan ili kuća dole ako želiš nešto novo koštaju od prilike od 50hiljada eura i više, i ne vidim logiku toliko para dati a tu sam jednom godišnje. Ondak bolje to kupiti kada si siguran da ćeš često dolaziti.