Jedna poznanica smatra da teme o financijama nisu za djecu. Ne moraju li dosta u školi učiti, pa da ih još i s time zamaramo? Djeca i financije? Pih! Ne upuštam se baš rado u diskusije, ako nanjušim da od toga na kraju neće biti ništa. Samo mi je iznad glave ostao veliki upitnik: a tko će ih naučiti, ako ne mi? Zašto imati tako malo povjerenja u vlastito dijete i smatrati ga nedovoljno zrelim da bi već od malih nogu počeo usvajati osnovne vještine kad je novac u pitanju?
Ako ste roditelj i mislite isto kao i moja poznanica, onda ovaj članak nije za vas. Ako ste pak jedan od onih koji bi svoje dijete željeli nečemu više naučiti nego mu to pruža škola, onda nastavite čitati. Objasnit ću vam kako smo mi našoj djeci od malena počeli približavati teme koje se tiču novca.
Pitate li najmlađe što je novac, reći će vam da je to papir kojim se može kupiti igračka, hrana, odjeća – sve ono što je njima potrebno. Da se novcem plaćaju režije, razna osiguranja, krediti, njima to baš ništa ne znači. Ali i dobro je tako, najlakše se stvari nauče i zapamte ako su povezane s nama i našim potrebama.
Spominjala sam u jednom članku kako je kad se s djecom odlazi u kupovinu. Nema onoga što oči vide, a da oni ne požele. I normalno je to, da ne mislite da je samo vaše dijete nemoguće, i ponekad nedokazano kad mu pokušavate objasniti da mu igračka/ čokolada/ lopta ne trebaju.
Kao i milijun drugih stvari u životu, dijete to mora naučiti. Naučiti da ne može uvijek dobiti što poželi, ili jednostavno da nauči odgoditi svoju želju za kasnije. Lijepo ja pričam u teoriji, no kako je u praksi, znate i sami ako ste roditelj, ili ponekad čuvate tuđe dijete.
Još je teže to ostvariti, ako mama ili tata kupe uvijek sve što im dođe pod ruku. Pa zašto onda tako ne bi moglo i dijete? Kako zaraditi novac i ne potrošiti ga uzalud, kako štedjeti, ulagati i dobro raspolagati s novcem dijete će naučiti gledajući vas.
3 lekcije koje svaki roditelj mora naučiti svoje dijete
Lekcija br. 1: Budite primjer svome djetetu. Pokažite mu i objasnite da ni vi ne kupujete uvijek sve što vam se sviđa. Pažnja – često ćete trebati biti jako strpljivi i učiniti isto po par stotina puta!! Nije sramota priznati da u tom trenutku možda nemate novaca za to. No kad nemate novca, onda nećete ni praviti dugove samo da bi kupili ono što vidite (a zapravo ne trebate).
Lekcija br. 2: Iskreno pričajte s djetetom o svojim primanjima, svom imetku. Poslušala sam jedan dobar podcast upravo o tome kako je loše kada roditelji lažu djeci o tome da nemaju novca, da su siromašni. Djetetu su roditelji uzor. Ako ga godinama uvjeravate da nemate novca, njemu će to biti normalno, i sam, kad bude velik, neće težiti tome da se obogati. A to ne želite, jel da?
I ne mislim pri tom da (pogotovo mlađem) djetetu morate iznositi točno stanje deviznog računa. Jer, ono je malo i ne želi ništa loše učiniti vama ako vašem susjedu ispriča da tata ima u banci 50 000€. A susjed to stvarno ne mora znati.
Objasnite mu da mama i tata nisu siromašni, i da imaju dovoljno novca da možete lijepo živjeti. A više ni njemu ni vama ne treba. Starijoj djeci recite stvarne brojke, ali neka to ostane vaša zajednička tajna.
Lekcija br. 3: Ne očekujte pomoć od drugih. Ako budete čekali da vaša djeca u školi nauče o odnosu s i prema novcu, onda čekate uzaludno. U školi će ih možda posjetiti neki zaposlenik banke i objasniti im kako je sasvim normalno zaduživati se, kupovati i kad se novca nema, pokušat će ih nagovoriti na dječju štednju (za neku miniminimalnu kamatu) i na kraju im na poklon dati šarenu olovku i čokoladu s logom banke. I to je to.
U školi neće naučiti kako da povećavaju svoj imetak, kako da jednoga dana postignu pasivna primanja ili postanu financijski neovisni. To ih možete, zapravo MORATE naučiti vi. Ako ni sami ne znate kako, pokušavam i pokušat ću i dalje pomoći vam ovim blogom.
Za učenje nikad nije kasno!
Pisala sam već u člancima prije da smo se mi tek prije par godina počeli upoznavati s ovom temom. Do tada ni nama nitko nije pokazao ili ispričao koje su prednosti ako nismo zaduženi kreditima, ako preuzmemo financije u svoje ruke, kupujemo planski, štedimo, ulažemo novac. Sve što smo od toga dana do danas postigli, dokaz nam je da za učenje nikada nismo prestari.
U isto smo vrijeme sve naučeno prenosili našoj djeci, samo prilagođeno njihovim godinama. Kćer ima 10 godina i s njom se može puno ozbiljnije pričati, stvarati zajedničke planove. Sin je godinu mlađi, još dosta zaigran, otići s njim u trgovinu zna zadavati glavobolju jer nema što ne poželi. Pišem vam to da vam približim koliko mogu biti različiti. No strpljivi smo, i vidim i kod njega lagane pomake prema naprijed u odnosu na koju godinu prije.
Budite strpljivi, čitajte knjige o novcu, učite, i sve naučeno prenosite najmlađima. Možda ne danas, sada, ali kasnije u životu biti će vam jako zahvalni na tome.
U sljedećem ću vam članku na jednom zanimljivom primjeru opisati i objasniti kako ih možete poticati na štednju, na jednostavan način im objasniti što su kamate, ulaganje. Ako imate još pitanja, nedoumica, ostavite svoj komentar ispod članka. Do tada,
LP
Ako sam negde na dobrom putu, onda sam po ovom pitanju. Štednju su shvatili, još da shvate momenat “kako zaraditi”. Ja mogu da usadim želju, volju, trud. Ostalo još učim i ja. slažem se da se odnos prema novcu stvara od najmanjih dana.
Bravo za vas! Nije lak put, ali kopiraju oni nas i bez da primijetimo. Hvala ti na čitanju i komentaru!
Mislim da treba deci od malih nogu pricati o novcu i da se ne moze bas sve kupiti sto se vidi.Nije me sramota da u prodavnici igracaka ako je nesto preskupo kazem da nemamo novac za tu igracku, cak i kada to nije tacno. Sa stednjom smo poceli ali nismo bas istrajni?
Hvala ti na čitanju i komentaru. Doći će i to sa štednjom na svoje, možda da si stvorite neki plan, da za početak neku simboličnu svotu stavljate na stranu, ali redovno? Pa će s vremenom prijeći u naviku. Sretno vam!