Nepresušna tema koja uvijek može izazvati višesatne rasprave je i ona trebamo li štedjeti ili živjeti? Poslušala sam danas emisiju u kojoj je upravo to bila tema. Javljali su se oni koji redovno štede i smatraju to pozitivnom navikom, ali i oni koji misle da je smiješno uopće razmišljati o tome, bolje rečeno, gubiti vrijeme na to. Njihov je moto “živi sada, ne misli na budućnost”. Slažem se, živjeti treba sada, jer imamo samo jedan život. Uživati i činiti ono što nas usrećuje? Apsolutno i bezuvjetno! No hoće li nam i sa 80 biti drago da smo živjeli u mladosti i ništa uštedjeli za stare dane?
Ako znamo da se životna dobna granica povećava, neće uopće biti čudno da i sami jednoga dana budete 80- godišnjaci. Bez prebijene u džepu, ali ponosni da ste se nauživali? Ne vjerujem baš. Ne vjerujete ni vi, znam. Ali kriza je trenutno pa nije baš najzgodnije vrijeme za štednju?
Štedjeti u krizi? Može li se?
Česta je greška u zemljama zahvaćenima financijskom krizom da ljudi ne štede jer kažu da nemaju od čega. Ne razumijem zašto, jer koliko god malo imali uvijek nešto, makar simbolično, možemo staviti na stranu. Kriza nije ni tako strašna, ako gledate na duže vrijeme. Upravo nam ona može pomoći da naučimo obuzdati potrošnju, i uvidimo da se i sa manje novca može živjeti.
Ako naučimo živjeti sa manje novca i zadržimo tu naviku, ostajat će nam više novaca u neka bolja vremena. A ta će vremena svakako doći.
Što je naše bake i djedove naučilo da bolje raspolažu novcem nego njihova djeca ili unuci danas? Upravo poslijeratna kriza. Naučili su kako raspolagati s malo i svejedno živjeli. I doživjeli opet vremena da je ipak bilo bolje. Samo danas se možda čupaju za kosu kad vide koliko brzo ušteđeno mogu “istopiti” nasljednici koji su sve dobili servirano, ali to je druga priča. Dobro kaže W. Churchill o tome:
Štednja je prekrasan posao. Osobito ako su ga tvoji roditelji obavili za tebe. (W. Churchill)
Još kad bi znali cijeniti taj prekrasan posao i nastaviti tamo gdje su roditelji stali ;)
Nedostaje vam motivacije?
Često se odlučimo da ćemo si ispuniti želje radije danas nego sutra, pod parolom “tko zna što nosi sutra”. Hoćemo li živjeti toliko lošije ako svaki mjesec stavimo određenu svotu na stranu? Zbog 10% mjesečno, npr.?
Zašto onda mnogi ipak nikako da započnu štedjeti? Zato jer postoji onaj vječni “sutra”. Pa kad nisam do sada, ne moram onda ni danas, sutra ću početi. Isto kao što se i pušač teško nakani da prestane pušiti, ljudi s previše kilograma da krenu na dijetu ili počnu vježbati. Bojite se da država sutra može povećati poreze, da inflacija može otići u nebesa, da banka može iznenada otići u stečaj… sve se to može dogoditi, ali i ne mora. Na te stvari nemate utjecaja.
Ono na što možete utjecati je vaša odluka da započnete štedjeti, i to još danas. Motivirajte sami sebe tako što ćete pronaći razloge za štednju. Jer ako se taj možda ne dogodi, onda će na našem računu biti fina svota.
I mi smo mogli početi puno ranije štedjeti, i g. Lovaš i ja. Još dok se nismo ni upoznali, za studentskih dana. Što smo oboje radili? Gledali da sve što imamo potrošimo na odjeću, tehniku, šminku (ja, ne on :)) Kad se samo prisjetim, puno puta sam kupila nešto i sama sebi rekla: hmm, to sam si mogla i prištedjeti.
Postavite si ciljeve!
Teško je štedjeti ako pred očima nemamo jasan cilj. Štedjeti samo da bi se štedjelo može ubrzo postati dosadno. Zavirite u sebe i pronađite što vas veseli, što biste u budućnosti željeli napraviti. Želite li se napokon vjenčati i vjenčanje sami platiti, provesti 3 tjedna na Islandu, sakupiti dovoljno novca da pokrenete vlastiti posao, upisati tečaj ronjenja… zapišite na papir:
- želju/ cilj
- približni iznos koji je potreban da bi to ostvarili
- vrijeme koje ćete štedjeti
- mjesečni iznos koji ćete staviti na stranu
Znate da se ciljevi najuspješnije ostvaruju kada ih zapišete. Nevezano za to jesu li kratkoročni ili dugoročni. Zapišete li ih, i s vremena na vrijeme pročitate, ostat ćete motivirani da ih i ostvarite.
Zaključak
Uspijete li uštedjeti za godišnji na Islandu, vjerujem da ćete ta 3 tjedna puno opuštenije uživati znajući da vas, kad se vratite kući, ne čekaju nikakve otplate i da ste godišnji mogli platiti sa svojim, a ne posuđenim novcem. Osim što štednja bez jasnih ciljeva može izazvati dosadu, frustraciju i odustajanje, s druge strane može preći u bolesnu škrtost. A to ne želite. Razmislite zato što vam je u životu važno, i koristite novac da bi živjeli danas, ali i štedjeli za sutra.
Za kraj još jedna mudra izreka kojom bi zaokružila svoje današnje razmišljanje:
Ima takvih koji znaju zarađivati novac i takvih koji znaju živjeti. Vrlo su rijetki oni koji znaju i jedno i drugo. (A. Moravia)
Pada li vam teško da štedite? Što vas motivira na štednju? Pričate li o tome sa prijateljima/rodbinom/poznanicima i odgovaraju li vas od toga?