Ulaganje na burzu: Kako početi ulagati i zašto baš ETF? 2. dio

U prethodnom članku sam vas upoznala sa dvije moguće strategije ulaganja: aktivnom i pasivnom, njihovim prednostima i nedostacima. Danas je vrijeme da dalje naučite kako početi ulagati, što znače pojmovi tezauriranje dobiti i isplata dividende, što konkretno morate napraviti da bi ulaganje moglo početi, gdje otići, možete li sami ulagati na burzu ili vam treba netko tko će vas zastupati. Susrest ćete se s nekoliko korisnih linkova koje bi svakako bilo dobro upamtiti. Krenimo redom.

Dva važna pojma koja ćete susresti započnete li s ulaganjem su tezauriranje dobiti i isplata dividende (udjela u dobiti).

Tezauriranje dobiti

Neke kompanije isplaćuju dividendu jednom u kvartalu, neke jednom godišnje. Tezauriranje dobiti znači da ne povlačite novac od isplate dividende na svoj račun, nego ga fond ponovno investira u nove dionice. Za ovu strategiju smo se mi odlučili. Naš cilj nije da mjesečno živimo od isplaćenih dividendi, nego želimo da nam se ulagani novac sve brže povećava, a to je moguće postići upravo ovom strategijom. Svi fondovi u koje mi ulažemo su tezaurirajući.

Isplata dividende (udjela u dobiti)

Neki ulagači traže upravo fondove koji će im redovno isplaćivati dividendu, a ne reinvestirati ju.

Strategija dividende se temelji na tome da ulagači traže samo fondove koji sigurno isplaćuju dividende. Pitate se zašto se i mi nismo odlučili za ovu strategiju ako je to dobar izvor pasivnih prihoda? Nismo iz dva razloga. Prvi je jer je izbor fondova mnogo manji, a drugi razlog je plaćanje poreza. Kupujući indekse kompanija širom svijet, morali bi plaćati poreze na isplatu svake dividende u zemljama gdje su kompanije prijavljene, i nakon toga još jednom porez ovdje u Njemačkoj.

Odabirom strategije tezauriranja plaća se porez na dobit, samo jednom, i to nakon što se ulagač odluči na prodaju dionica.

Nedostaci pasivnog ulaganja?

Svako ulaganje na burzu je rizično. Odlukom želite li postati aktivni ili pasivni ulagač možete samo povećati ili umanjiti rizik.

Drugi nedostatak za nestrpljive ulagače može biti vrijeme. Pasivnim ulaganjem odlučujete se ulagati na vremenski rok od 15, ili još bolje 20 godina (sjećate se još poruke Kostolanyja: Uložite i uzmite tabletu za spavanje?). Ulažete zapravo novac koji u tom periodu nećete trebati, da bi se njegova količina uvećala.

Mnogi nemaju strpljenja čekati, i željeli bi preko noći postati bogataši. Samo nekima je to i uspjelo, većina drugih koji su pokušali izgubila je dio, ili i svu ušteđevinu što su posjedovali. Kostolany je sam priznao da je bio špekulant, što ga je dovelo do toga da je nekoliko puta u životu bankrotirao i morao krenuti iznova od nule.

Što je depo?

Da bi mogli uopće početi kupovati dionice, potrebno je otvoriti depo. Depo je spremište za vaše dionice. Otvarate ga u poslovnici odabrane banke ili u brokerskoj kući.

Kako izabrati najboljeg brokera/banku?

Izbor za vas najboljeg brokera jedna je od stavki koje također ne smiju biti olako i na brzinu provedene. Ova 3 kriterija neka vam budu smjernice koje će pomoći pri izboru:

• provjerite kakav je nivo usluga koje vam broker može ponuditi i koji su troškovi za te usluge. Troškovi ponekad mogu jako varirati, što za vas može značiti velike izdatke. Brokeri će od vas uzeti proviziju prilikom svake kupovine i nakon prodaje dionica, i to se ne može izbjeći, no možete si dobrim izborom brokera i povoljnijim cjenikom troškova smanjiti izdatke.
• Dobro bi bilo da odaberete brokera koji nudi mogućnost zadavanja naloga preko interneta (E-trgovanje). Zašto je važna usluga E-trgovanje? Zato jer su često gotovo duplo veće provizije ukoliko direktno (dolaskom u banku ili preko telefona) sklapate nalog, nego da to činite preko interneta.
• da brokerska kuća postoji već neko duže vrijeme. Obično se brokerske kuće na vlastitoj internet stranici (usput, ako broker ne posjeduje svoju stranicu, prste dalje od njega) vole pohvaliti ukoliko postoje duže vrijeme.

Još jedan savjet koji može biti zlata vrijedan, a naišla sam na njega na nekoliko foruma. Mnogi preporučuju da se brokerske kuće ne traže u bankama nego da povoljnije cjenike imaju brokerske kompanije.

Kada se odlučite koji će vas broker zastupati na burzi, odlazite k njemu i potpisujete ugovor o zastupanju. Direktni pristup burzi imaju samo brokeri. Vi njima dajete nalog da za vas kupuju ili prodaju dionice. Da biste mogli početi kupovati, morate svakako biti prijavljeni na jednom centralnom mjestu (registru) gdje se nalaze podaci o vrijednosnim papirima, njihovim izdavateljima i njihovim vlasnicima.

• u Srbiji je to Centralni registar
• u BiH je to Registar vrijednosnih papira
• u Hrvatskoj se zove SKDD (Središnje kliriniško depozitarno društvo)

Račun u Registru vam otvara broker prilikom sklapanja ugovora o zastupanju. Dobit ćete svoj jedinstveni broj pod kojim će se voditi sve vaše transakcije i biti pohranjeni svi podaci o vama.

Evo linka sa članovima (brokerskim kućama) Centralnog registra u Srbiji (CRHoV).

Ovdje ćete pronaći popis brokerskih kuća u Hrvatskoj.

Brokerske kuće u BiH potražite ovdje.

Knjige o ulaganju za početnike

Pitate li se koje knjige bi za početak mogli pročitati, evo nekoliko prijedloga:

Leon Richardson: Investiranje,

Benjamin Graham: Inteligentni investitor

Andre Kostolany: Psihologija burze

Robert T. Kiyosaki napisao je desetak knjiga o novcu i ulaganju, sve su zavrijedile da ih se pročita.

Za sve koji znaju njemački posebna preporuka za knjigu autora Gerd Kommer: Souverän investieren mit Indexfonds und ETFs.

Jedan portal o ulaganju napravio je malo drugačije prijedloge.

Ovo je samo zadnji članak serije o ulaganju na burzu, no nikako zadnji o ulaganju. Imate li još pitanja, nesigurnosti, sugestija, slobodno pitajte i komentirajte.

I imajte na umu: ako možete tjedne i tjedne provesti istražujući koji novi automobil/cipele/mobitel kupiti, onda ćete sigurno pronaći vremena i naučiti kako i gdje investirati svoj novac ;)