Napuštanje zone komfora i ulazak u poduzetništvo: intervju sa Ivanom Gložić Meter

Kad smo 2014. godine odlučili pokrenuti ovaj blog, cilj nam je bio inspirirati vas našom pričom o putu ka financijskoj slobodi i dokazati da je sasvim u redu živjeti drugačije od onoga što nam društvo nameće. U međuvremenu sam, baš zahvaljujući blogu, upoznala mnogo divnih ljudi čije su životne priče zavrijedile da se o njima češće piše. Možda baš one budu poticaj nekome od vas i nadahnu vas da napravite iskorak koji će zauvijek promijeniti vaš život nabolje. Jednu takvu priču predstavit ću vam danas.

Ivanu i mene spojio je njen blog Naranča. Sljedeće što stoji na mojoj listi želja je upoznati ju i uživo. Dok se to ne dogodi, saznat ćemo barem ovako, putem intervjua više o njoj. Poznato mi je da je Ivana po struci profesor hrvatskog jezika i književnosti, da živi u Slavoniji i piše blog o temama posao, obrazovanje i osobni razvoj. Prije nešto više od godine razveselila me vijest da je pokrenula i svoj vlastiti obrt Digitalne ideje. U vrijeme kada sve više radno sposobnog stanovništva napušta Hrvatsku, sigurno nije bilo lako odvažiti se na takvu odluku. Pričat ćemo danas o tome kako je izgledalo napuštanje zone komfora, što joj je promjena donijela i je li se promijenio i njen stav prema novcu.

Intervju sa Ivanom Gložić Meter, voditeljicom obrta Digitalne ideje

lovadokrova.eu: Ivana, je li uvod točan? Reci nam još nešto o sebi, kako bismo te bolje upoznali. Tko je Ivana privatno, i što radiš poslovno?

Ivana Gložić Meter: Draga Mirna, uvod je točan. Ivana privatno živi za dane kad se može opušteno družiti s ljudima koje voli, pisati blog ili kratke priče, praviti nakit ili uokolo fotkati. Poslovno sam zalijepljena za laptop, radim od kuće, sav moj posao ide putem interneta. Bavim se digitalnim marketingom, pomažem malim poduzetnicima da se na pravi način predstave na internetu – putem društvenih mreža, bloga, web stranice, internetskih oglasa ili newslettera. No ima tu i drugih kreativnih projekata, npr. Stellar Design koji se tek počinje razvijati.

lovadokrova.eu: Spomenula sam da živiš u Slavoniji i da si otvorila obrt. Trenutno se o tom dijelu Hrvatske mogu čuti samo obeshrabrujuće vijesti. Iseljava sve više stanovnika, posla je sve manje. Je li uistinu tako i ima li ipak nade za one koji žele ostati u Slavoniji?

Ivana Gložić Meter: Mislim da ima nade za one koji žele ostati u Slavoniji, samo kod ljudi treba prije svega potaknuti drugačiji način razmišljanja. Mi Slavonci za početak trebamo početi više cijeniti sami sebe i svoje okruženje. Slavonija je puna potencijala i baš mi je žao što je većina digla ruke od nje. Razumijem razočaranost, ali mi smeta što se često radije bira sjediti prekrštenih ruku i kukati, nego nešto novo naučiti i pokušati drugačije. Istina, ponekad je teško, ali ne smijemo lako odustajati. Trebamo svježu vodu koja će razbucati političku, kulturnu i društvenu žabokrečinu. Ja tu “svježu vodu” vidim, mada joj fali još snage, ali optimistična sam. Biram vjerovati u bolju budućnost za Slavoniju i na toj boljoj budućnosti raditi.

lovadokrova.eu: Kako se rodila ideja o vlastitom obrtu i koliko je bio težak izlazak iz zone komfora?

Ivana Gložić Meter: Pa moram priznati da sam oduvijek priželjkivala imati nešto svoje iako sam o tome ozbiljno počela razmišljati tek kad sam se našla u škripcu – nakon faksa nisam uspijevala pronaći normalan posao, svi su samo nešto kukali o tome kako je grozno, kako se ne može. Ni sama nisam vidjela izlaz, ali nisam imala mira jer sam znala da izlaz mora postojati. Vrhunac svega je bio kad su mi određene osobe počele dobronamjerno objašnjavati da nikada neću uspjeti ako se ne učlanim u HDZ ili neku sličnu glupost od stranke. Tu sam poludjela, sa zadovoljstvom se ispalila iz zone komfora i odlučila im pokazati da nisu u pravu. :D Razmislila sam o tome što želim raditi, počela intenzivno učiti i brusiti potrebne vještine, tražiti praksu i projekte na kojima se mogu usavršavati. Malo po malo došla sam do faze kad je logično bilo otvoriti obrt i postati sama svoja šefica. :)

Bila sam puna želje za promjenom, spremna učiti i boriti se samo da se konačno stvari pokrenu

lovadokrova.eu: Na što je potrebno obratiti pozornost da bi ulazak u poduzetništvo bio što bezbolniji?

Ivana Gložić Meter: Ljudi se ponekad zalete bez da prethodno definiraju osnovne stvari vezane za svoje poslovanje pa se onda i razočaraju. Nije dovoljno nabasati na internetu na dobru ideju, shvatiti da toga nečega nema kod vas pa odmah otvoriti firmu. Potrebno je istražiti tržište, vidjeti postoji li uopće potreba za nekom uslugom/proizvodom i onda napraviti plan. Bilo bi dobro unaprijed dogovoriti suradnje i ipak biti uigran u cijelu priču, tj. imati iskustva s onim čime se planiramo baviti u okviru vlastitog obrta ili tvrtke.

lovadokrova.eu: Nismo jednom imali prilike čuti da okolina odgovara od nauma one koji se osude pokrenuti svoj biznis. Jesi li i ti imala sličnih iskustava?

Ivana Gložić Meter: Kod mene se cijela priča s promjenom zanimanja i otvaranjem obrta odigrala relativno brzo. Sad kad gledam unazad, moram priznati da sam bila hrabra (ili luda na dobar način, kako god). Bila sam puna želje za promjenom, spremna učiti i boriti se samo da se konačno stvari pokrenu. I pokrenule su se. Imala sam podršku svojih bližnjih čija su mi iskustva također dobro došla. Naime, tata je još davno uz stalni posao otvorio i svoj knjigovodstveni obrt, a i mlađi brat je prije mene otvorio svoj obrt, tako da mi to nije bilo ništa neobično.

lovadokrova.eu: Možeš li nam ukratko objasniti kako izgleda pokretanje obrta u Hrvatskoj i (iz svog iskustva) upozoriti na greške koje bi trebalo izbjegavati?

Ivana Gložić Meter: Otvaranje (i zatvaranje) obrta poprilično je jednostavno. Savjetujem da prvo odete u nadležni ured za gospodarstvo, oni vas upute u korake koje trebate napraviti. A možete se informirati i na stranici Hitro.hr. Sam proces je relativno brz i bezbolan. Paušalni obrt ima puno prednosti i svakako preporučujem taj oblik poslovanja ako se uklapa u ono što želite i trebate. Ja sam tražila i poticaje HZZ-a. Tu savjetujem oprez. Super je dobiti hrpu novaca na početku svog poduzetničkog puta, ali ta hrpa sa sobom nosi i obveze. Prije no što vam novci sjednu na račun, s HZZ-om potpisujete ugovor i obvezujete se da ćete namjenski trošiti novac koji su vam dali, da ćete poslovati godinu dana itd. Ljudima se znalo događati da uzmu poticaje pa ne uspiju održati posao tih godinu dana i onda nastanu problemi. Tako da – dobro se informirajte o svemu.

Pogreške su normalan dio procesa rasta i razvoja

lovadokrova.eu: Čitajući intervjue i biografije uspješnih poslovnih ljudi, ne mogu ne primijetiti da je svima zajedničko da su na poslovnom putu napravili manje ili veće pogreške. Iz njihovim loših iskustava svi mi danas možemo nešto naučiti. Je li se i tebi dogodilo nešto takvo do sada? Zašto je do greške došlo i (iz današnjeg ugla gledano) kako si ju mogla izbjeći? Što si iz nje naučila?

Ivana Gložić Meter: Da, svi radimo pogreške, one su normalan dio procesa rasta i razvoja. Bilo je sitnih poslovnih pogrešaka putem, ništa strašno. Kratko sam poduzetnica, stignem napraviti i one malo veće. :D Najveća pogreška koju sam napravila uključuje osobni aspekt – kad bih sad išla sve ponovno, probala bih se ne iskaljivati zbog posla na svojim bližnjima. Kad po 10 do 14 sati sjedite za računalom i još uz to pokušavate stići i neke druge stvari – i tako iz dana u dan, bez stajanja, godinu dana – postanete užasno društvo. :D Posao je važan, obitelj i prijatelji puno su važniji i ne treba dozvoliti da pate zbog posla.

lovadokrova.eu: Postoje li neke omiljene, korisne knjige i stranice na internetu koje bi željela preporučiti čitateljima, a mogu im pomoći bilo na poslovnom, ili u privatnom životu?

Ivana Gložić Meter: Nisam već dugo pročitala neku dobru knjigu koju bih željela preporučiti, ali sam zato dosta super tečajeva odslušala na Lyndi i Courseri – preporučujem od srca ove platforme.

lovadokrova.eu: Jesu li ti poznati trenuci kada ti se ništa ne radi? Kako se izboriš s njima, i boriš li se uopće ili im se prepustiš?

Ivana Gložić Meter: Ima naravno dana kad mi sve lađe potonu i kad mi se apsolutno ništa ne da. Prepustim se tome ako se imam priliku prepustiti. :D Na prvom mjestu su klijenti, sve obveze vezane za njih moraju biti izvršene bez obzira na to kako se osjećam. Kao što rekoh, prvih godinu dana sam radila kao luđak po cijele dane, bez ijednog slobodnog dana, nakon toga je nastupilo zasićenje, loše sam se osjećala i psihički i fizički pa sam malo stala na kočnicu, smanjila broj projekata i usporila.

lovadokrova.eu: Česti je izgovor onih koji bi željeli započeti svoj biznis da nemaju dovoljno početnog kapitala. Koliko je kapitala potrebno da bi se započeo online biznis?

Ivana Gložić Meter: Za započeti online biznis nije potrebno puno. Na početku nisam imala nikakvog posebnog kapitala, tek sam povremeno odrađivala nekakve honorarne poslove. Imala sam za osnovne troškove otvaranja obrta koji nisu veliki (mislim nekih 500 kn), imala sam osrednje računalo i relativno stabilnu internetsku vezu. :D Uglavnom, gotovo svake godine tu ima nekakvih promjena oko otvaranja obrta i poticaja pa zainteresiranim čitateljima predlažem da se informiraju ili u nadležnim uredima za obrt i gospodarstvo ili na relevantnim web stranicama, npr. Hitro.hr. Ako planirate u online poslu koristiti kojekakve grafičke programe, programe za 3D modeliranje i sl., onda će vam trebati jače (i skuplje) računalo, kao i legalno kupljeni sami programi itd. Za to vam sve mogu dobro doći poticaju HZZ-a, kao što su meni dobro došli.

lovadokrova.eu: Mnogi na spomen plaćanja poreza dobiju koju sijedu više na glavi. Imaš li neki trik kako voditi financije, a da na kraju ne bude neugodnih iskustava sa poreznom upravom?

Ivana Gložić Meter: Što se financija tiče, ja tek zapravo učim kvalitetno upravljati njima, a tu mi dobro dođe i tvoj blog. :) Savjetujem da se sve obveze plaćaju na vrijeme, jer nije zgodno kad se nagomilaju.

Polako učim kako na pravi način cijeniti svoje vrijeme i svoje znanje, a istovremeno osigurati pristupačnost svojih usluga malim poduzetnicima

lovadokrova.eu: Je li se (otkako vodiš svoj posao) promijenilo i tvoj stav i pristup novcu?

Ivana Gložić Meter: Promijenio se, da, iako imam tu još na čemu raditi. Glavni mi je problem bio odrediti cijene usluga jer sam nekako po defaultu bila sklona podcjenjivanju svog rada, dok nisam shvatila da često obavljam posao bolje od onih koji iste te usluge naplaćuju dvostruko ili trostruko više. Dakle, učim polako na pravi način cijeniti svoje vrijeme i svoje znanje, a istovremeno osigurati pristupačnost svojih usluga malim poduzetnicima.

lovadokrova.eu: Koliko sati dnevno radiš za firmu? Radiš li manje ili više nego na početku, te koliko je lako uopće povući granicu i reći – sad imam pauzu, za danas je posao gotov i slično?

Ivana Gložić Meter: Moram priznati da sam tek sad nakon godinu i pol zaista počela uživati u činjenici da radim za sebe i da radim od kuće. Nije bilo lako na početku. Kao što rekoh, radila sam uglavnom od 10 do 14 sati dnevno, bez pauza i stajanja, bez slobodnih dana. S vremenom su se neke stvari automatizirale, postala sam vještija i počela sam se učiti boljoj organizaciji obveza, vremena i prostora pa je nekako lakše. U tom prvom razdoblju granice između privatnog i poslovnog nije bilo, posao je jednostavno bio umješan u svaku poru mog života. I danas ponekad (rijetko, ono kad mi baš baš prekipi) poželim da imam “normalno” radno mjesto, da nakon 8 sati zatvorim vrata za sobom i sretna odskakućem kući, bez misli o poslu. Toga ovdje nema, pogotovo zbog toga što se dobar dio posla koji radim odnosi na društvene mreže, a one su uvijek aktivne i traže svoje tijekom cijelog dana. Bez obzira na sve, u ovakvom načinu rada ipak i dalje vidim više prednosti nego mana u odnosu na “normalna” radna mjesta.

Dakle, kad si sam svoj gazda, posao te nikad zapravo ne napušta pa je jako važno da radiš ono što voliš. :)

Upornošću i snažnom voljom mogu se prevladati i kojekakvi nametnuti apsurdi

lovadokrova.eu: I za kraj – što bi poručila svima onima koji bi željeli započeti svoj posao, ali se iz nekog razloga ne usude?

Ivana Gložić Meter: Ako su pronašli ono čime se žele baviti, ako posjeduju odgovarajuće vještine/znanje, ako su spremni predano raditi, neprestano učiti, ne odustajati lako, dizati se nakon padova, preuzeti odgovornost i u taj se posao dati svim srcem, onda se nemaju čega bojati. Istina, poduzetništvo u Hrvatskoj je poseban izazov jer i dalje nema sluha za neke važne stvari u ovoj zemlji, no upornošću i snažnom voljom mogu se i kojekakvi nametnuti apsurdi prevladati.

lovadokrova.eu: Hvala ti na vremenu kojega si odvojila i podjeli svoje priče sa nama. Sigurna sam da će nekome od mojih čitatelja biti od velike pomoći!