Donirajte novac i primajte još više natrag!

Znate li da je jedna od navika imućnih ljudi redovna donacija novca? Na taj način ne pomažu samo drugima nego i čine dobro svojim financijama. Današnjim vas tekstom želim potaknuti da i sami počnete razvijati tu naviku i i donijeti si još više novca. I ne samo novca, nego i unutarnjeg ispunjenja.

Sjećate li se izazova da prestanete pratiti što se u medijima događa? Ako i ne otvorite svaki dan novine, do vas će ipak stići negativne misli i prognoze iz okoline. Ni vi ni ja sami nećemo promijeniti odluke “velikih” političara, utjecati na vrijeme sutra ili zbivanja na burzi. No učiniti nekoga sretnijim možemo uvijek i sa jako malo novca.

Nema boljeg izvora sreće od onoga da usrećimo druge ljude. 

Zašto doniramo novac?

Razlozi donacija mogu biti emocionalni, racionalni, socijalni. Emocionalni razlog može biti sažaljenje. Dogodi li se negdje u svijetu katastrofa, potreseni smo slikama koje vidimo, osjećamo sažaljenje prema ljudima koji su pogođeni katastrofom i želimo pomoći. Racionalni razlog pak može biti želja za poreznim olakšanjem (na koje u nekim državama imamo pravo) doniramo li novac i račun priložimo uz poreznu prijavu. Socijalni razlog često ne priznajemo, no dokazano je da će mnogi donirati novac ako se njihovo ime javno objavi. Time će dobiti priznanje društvenog okruženja. Ne doniraju li novac, a to bude objavljeno, boje se da će njihov ugled biti srozan. 

Učimo i najmlađe kako donirati novac

Vrijednu akciju sakupljanja novca pokrenula je prije par godina osnovna škola koju su naša djeca pohađala. Skupljao se novac za ljude oboljele od multiple skleroze. Djeca su se najprije upoznala s tom bolešću, s preprekama s kojima se oboljeli susreću i sa skupim liječenjem. Nakon toga je organizirana utrka u kojoj su sudjelovali svi učenici i za svaki krug koju su otrčali (ili propješačili) roditelji su darovali po 20 cent. Koliko su krugovi bile dugački, ne znam, sjećam se samo kako su djeca veselo stigla kući sa ispisanim potvrdama na kojima je pisalo da su uspjeli prijeći preko 400 krugova. Bila je to naša prva donacija.

Jeste li znali da je djetetu u Africi dovoljno 50€ godišnje da bi pokrilo sve troškove školovanja? Postoje mnogi načini da jednom takvom djetetu postanete kumovi i omogućite mu život o kojemu sanja.

Potaknite vlastitu djecu da promisle komu ili čemu bi voljeli pomoći. Zajedno s njima istražite koje se dobrotvorne organizacije bave prikupljanjem novca u te svrhe. Možda ćete na internetu pronaći i dokaze o uspjesima donacija i time još više motivirati svoju djecu da čine velike stvari.

Bodo Schäfer piše u svojoj knjizi:

najsretniji je onaj koji je naučio da novac najprije mora dati kako bi ga dobio natrag.

Primjer kako novac brzo dođe natrag

Prošle smo godine, šećući iza mladog para primijetili da je gospođi iz hlača ispao svežanj novca (nisam brojala, ali prve dvije novčanice bile su od 200 kuna). Sagnula sam se, uzela novac s ceste i potrčala prema njima da vratim izgubljeno. Gospođa je zbunjeno uzela novac i zahvalila se, a potom je svatko od nas krenuo svojim putem. No sljedeći dan se dogodilo nešto što me je uvjerilo da se novac i te kako brzo vrati kao nagrada. Od ponuditelja plina trebali smo dobiti povrat od 100 i nešto €, a samo dan nakon što smo vratili izgubljeni novac, na računu smo ugledali 450€. Ni danas ne znamo zašto smo dobili više od očekivanoga. No uvjerena sam da je to nagrada za poštenje koja se višestruko vratila.

Donacije koje ostavljaju bez riječi

Izgradnja novih škola u nerazvijenim državama, zbrinjavanje napuštenih životinja, donacija koja se zalaže za zabranu obreda obrezivanja žena u nekim afričkim zemljama, ostavljanje zimske odjeće po gradu (sjajan dokaz kako funkcionira offline donacija) samo su neki primjeri koji ostavljaju bez riječi. Donirati ne morate samo novac. Tjedno ili mjesečno odvojite sat ili dva i volontirajte u nekoj ustanovi. I tako donirate, ne izravno novac, nego svoje vrijeme.

Novac ne usrećuje, ali usrećuju djela koja sa njim možete pokrenuti.

Mnogo parova u Njemačkoj koji ne mogu imati vlastitu djecu, odlučilo se postati skrbnicima (kumovima) djeci lošijeg imovinskog stanja. Manjim ili većim novčanim prilozima financijski pomažu svoju kumčad.

Jeste li čuli za Kiva.org, mjesto gdje možete donirati male iznose kojima ćete pomoći nekome da pokrene vlastiti biznis, školuje dijete ili da si napravi zahod u kući? Udruženja za zaštitu životinja često organiziraju prikupljanje novca za izgradnju novih skloništa.

Primjera i prilika za donacijama ne nedostaje.

Mini donacija novca

Možda u trgovini u kojoj često kupujete postoji mogućnost da iznos na kasi zaokružite na sljedećih 10 centi (npr. 12,72€ zaokružiti na 12,80€) i razlika u iznosu automatski ide u dobrotvorne svrhe. Raspitajte se i iskoristite i takav jednostavan način donacije.

A što ako novac ode u pogrešne ruke?

Jedan od razloga zašto se ljudi ne usuđuju darivati novac, svakako je i strah da novac ne ode u pogrešne ruke. Čitali ste sigurno kako je zahvaljujući raznim koncertima sakupljeno puno novca koji je onda nestao, a bolnice su ostale bez obećanih aparata, domovi bez obećane pomoći i sl. Naravno da se događa i da nije svaka akcija humanitarna kako ju se predstavlja.

Često je problem da se kod velikih dobrotvornih udruga veliki dio novca ne donira potrebnima nego odvaja za plaćanje administracije i marketinga. Njemački institut za socijalna prava proveo je istraživanje i došao do zaključka da se od 10 doniranih eura, 1,5€ koristi samo za pokrivanje troškova administracije. 

Otvorite zato oči i potražite u svojoj okolini je li nekome konkretno potrebna pomoć. Raspitajte se komu pomažete, uvjerite se da je situacija stvarno loša i novac potreban. Nije potrebno slati novac za Afriku ako u susjedstvu postoji obitelj kojoj možete pomoći. Zagledajte se već prilikom sljedeće kupovine možete li umjesto nekoga platiti račun na blagajni i na taj način mu pomoći.

Mnogi siromašni su ponosni i ne žele pomoć, no uvijek postoji način kako ćete nekomu potajno pomoći bez da se on osjeća poniženo. Jer za vas će to biti sitnica, a nekomu ćete uljepšati dan i tko zna koliko puno pomoći.

I za kraj obećan poziv na akciju: pokušajte u sljedećim tjednima oživjeti jednu akciju za pomoć nekomu ili nečemu. Ili poklonite dio svog novca u dobrotvorne svrhe. Nema ljepšeg osjećaja nego kad se pomaže drugome. Svaka, pa i najmanja donacija može pokrenuti velike stvari.

Tražeći na internetu organizacije, pronašla sam i ovu tako istinitu i motivirajuću poruku o donaciji:

Donacija je poput kamena koji se baci u jezero: dobro bačeni kamen pokrenut će površinu jezera. Loše bačeni kamen samo će potonuti.

Imajte je uvijek na umu.

A sada mi pišite u komentare: kakav je vaš stav o donaciji novca? Poznajete li neku organizaciju koju bi vrijedilo istaknuti? 

 

Prijavite se za newsletter!

Prijavite se sada i primajte email svaki puta kada bude objavljen novi članak.

Slažem se da moji osobni podaci budu preneseni na MailChimp ( više informacija )

Možete se odjaviti u svako vrijeme.

3 thoughts on “Donirajte novac i primajte još više natrag!”

  1. U Srbiji je “popularno” lečenje dece SMS-porukama ( organizacija “Budi human” ) ali se organizuju i drugi vidovi ove pomoći: na primer bazari, online licitacije nekih predmeta, sakljupanje novca u školama… Ne znam za druge ljude, ali to nama je negde to postao normalni mesečni trošak. Nekad više, nekad manje… bez neke obaveze i moranja. Moj sin je insistirao zadnji put da od svog novca uplati donaciju ( možeš misliti koliko sam ponosna bila) . I znaš šta? Stvarno mu se vratilo! Deda mu dao neki iznenadni džeparac!

  2. Divna poruka, uvjerila sam se mnogo puta u istinitost. Naročito sam ponosna kad mi dijete dođe i kaže da je vidjelo na nekom plakatu bolesno dijete i da mu trebamo pomoći. Kod nas, u Banjaluci, postoji humanitarna organizacija “Mozaik prijateljstva”, vodi je čovjek koji je i sam prošao kao bos po trnju, na njih sam, kao sugrađanka, jako ponosna.

  3. U BiH postoji organizacija ‘Centar za kreativno odrastanje’, preko koje se može postati stipenditor nekom od djece koja su lošeg imovinskog stanja (spiskove djece prave u saradnji sa Centrom za socijalni rad). Jasno je navedeno koliki dio novca ide djetetu a koliki Udruženju za pokrivanje troškova. Ponosna sam što sam bila stipenditor dječaku od polaska u 2.razred osnovne škole, pa sve dok je prošle godine maturirao u srednjoj :) A sad stipendiram drugo dijete, dječaka sa posebnim potrebama. Osjećaj je zaista neopisiv…

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *