Djeca i financije ili Kad tata otvori banku

U prvom članku iz serije o upoznavanju djece sa financijama pokušala sam vam približiti zašto i kako da počnete sa vlastitom djecom razgovarati o novcu, kako da ih na najlakši način od malih nogu upoznajete sa temom financije. Na kraju članka sam vam obećala da ću vam na jednom zanimljivom primjeru opisati kako smo mi našoj djeci počeli približavati tu temu. Priča je započela prije par mjeseci kada je g. Lovaš poslušao  podcast koji se bavio upravo tom temom – djeca i financije. Zapravo je priča počela još prije, nakon što smo pročitali knjigu “Rich dad, poor dad”. Ovaj nam je podcast dao još samo konkretniju ideju kako im približiti priču o novcu i štednji. Zvučalo je super, i odlučili smo i sami isprobati kakva će biti reakcija naše djece – tata im je rekao da otvara banku!

Naravno da su oke bile široke i pune upitnika, ali postigli smo za početak ono što smo htjeli: zainteresirali smo ih  ;)

Virtualni žiro račun

Prisjetite se kako su vaši roditelji prije plaćali račune – otišli su u banku ili na poštu i uplatili potrebnu svotu. A kako se to radi danas? Spojite se preko interneta sa svojom bankom i platite sami što trebate. Možete li si zamisliti kako će to biti u budućnosti, za 20 – ak godina, kad vaša djeca budu odrasla? Sve vodi ka tome da neće gotovinu ni trebati. Već danas je u Americi sve češće plaćanje preko mobitela za manje iznose, a veće plaćaju preko banke. Neće dugo potrajati da i kod nas tako nešto bude sasvim normalno.

Cilj je virtualnog žiro računa naučiti djecu što znači:

• plaćanje računa preko interneta, bez gotovine,
• podizanje novca kada nam je potreban ili
• stavljanje na račun svote koja nam trenutno nije potrebna.

Pokušat ću vam na što jednostavniji način, korak po korak, opisati kako da započnete razgovor, približite ideju djeci i ostvarite ju. Ako vidite da vas oke samo “blijedo” gledaju, uzmite papir i olovku i pokušajte nacrtati ono što bi im htjeli objasniti.

Nekada je začuđujuće koliko brzo shvate poruku, ponekad im pomogne najobičniji crtež. Ako vidite da ništa ne pomaže, pređite jednostavno dalje. Za koji mjesec, godinu pokušajte opet. Jednom će razumjeti.

Krenimo redom:

Korak br. 1: Pomozite im sakupiti ušteđevinu i prebrojite zajedno

Ne znam gdje vaša djeca čuvaju novac koji dobiju na poklon ili kao džeparac? Naši su ga držali po svuda. U kasicama, novčanicima, kćer je čak sitniše držala u koferčiću gdje je prije bila šminka za lutke :D. Kad smo ih pitali znaju li koliko imaju ušteđenog novca, rekli su: “Hmmm, puno!”

Vjerojatno i vaša djeca imaju u kasicama puno kovanica, pa prije nego počnu brojati i pogube se u brojkama, učinite to zajedno.

Korak br. 2: Objasnite im o čemu se radi

Nakon što ste prebrojali ušteđevinu i zapisali ju, objasnite im o čemu se radi. Kažite im da ste odlučili otvoriti dječju, zamišljenu banku gdje će moći ostavljati svoju ušteđevinu.

Novac koji su mjesecima ili godinama skupljali ostat će i dalje njihov. Ako odluče da nešto žele ili trebaju, mogu vam u svaki doba reći i moći će si kupiti (podići će iz vaše banke novac onako kako to vi radite u vašoj banci). Zašto onda uopće to raditi? Pa i prije su mogli uzeti novac iz svoje kasice i otići u kupovinu!

Objasnite im sada kako to funkcionira u banci gdje vi držite svoju uštedu (nadam se da niste jedni od onih koji ju drže ispod madraca, jer onda cijeli ovaj projekt pada u vodu;) ).

Vi svaki mjesec banci dajete novac koji ste uštedjeli i trenutno vam ne treba. U banci je sigurniji nego kod kuće. Za uzvrat vam banka svaki mjesec za taj novac što ste joj dali, pokloni još par €. Koliko će vam banka dati na poklon, ovisi o tome koliko ste novca vi njoj dali (puno novca, veći poklon). Ako duže ostavite novac u banci, vaša ušteđevina sve više raste. Ako pak novac stoji kod kuće, njega neće biti sve više.

Sada dolazimo do prve komplicirane riječi koju trebate djeci objasniti: kamata na štednju (riječ “kamata” im ni ne morate spominjati ako su manji, dovoljno je da im objasnite princip porasta ušteđevine). Ako imate školsku djecu, oni će možda razumjeti postotke. Naši se još s postotcima nisu sretali, pa smo im jednostavno objasnili da svaka banka sama odlučuje koliko će njeni štediše novaca dobivati na poklon za ono što su banci dali.

Ako banka daje male poklone, onda štediše odu u banku koja daje više novca. Zato sve banke daju slične poklone. Sad ćete se sigurno nasmijati, ali kamata na štednju u banci kod našega tate iznosi 20%!! Eh, kad bi nama banke u stvarnosti davale toliku kamatu!

Korak br. 3: Realizacija otvaranja “žiro računa”

Iako naši nikada nisu bili u banci, dosta su brzo razumjeli ono što smo im predložili. Nekako je najduže trajalo dok smo im objasnili da taj novac i dalje ostaje njihov, da ga mama i tata neće potrošiti u Lidlu, npr.

Kad smo dobili “zeleno svjetlo” od njih, tata im je na njihovim tabletima napravio tabelu. No nije neophodno da imaju svoje tablete, laptope, smartphon. Tabelu možete napraviti i vi na svom kompjutoru i pokazivati im svako malo kako ušteđevina raste i kako su sve bogatiji :). Tata je upisao koju svotu ulažu u banku, i napravio dvije posebne tabele, jednu sa izdacima, drugu sa primanjima. Ako nešto kupe, u tabelu s izdacima će sami upisati što su kupili, kada i koliko su novca potrošili.

U drugu tabelu upisivat će pak prihode: svaki puta kada od nekoga dobiju novac na poklon, džeparac, ako nađu novčić na ulici… bilo što.

Zašto tako visoke kamate?

Kolika će biti stopa kamata na štednju odlučujete vi sami. Mi smo se odlučili za tako visoku stopu zato jer iznos koji su djeca sakupila nije baš velik. Ako je kamata ista onoj u stvarnom životu, onda tih 0,9% djeca neće ni primijetiti.

Veći iznos motivira djecu da štede i dalje. Oni imaju drugačiji osjećaj za vrijeme, nestrpljivi su, ne razmišljaju na duže vrijeme kao odrasli. Kad bi svaki mjesec dobili po par cent, trebala bi čitava vječnost da vide rezultate štednje. A za to djeca nemaju strpljenja. Ovako se svaki mjesec skupi par € na kamatama, i poveća im se ukupna ušteđevina. Nitko sretniji od njih!

Smijemo li utjecati na dječje želje?

Jedno poglavlje moram svakako posvetiti i utjecaju roditelja na dječje želje. Kažem moram jer sam i sama jako “teška” po tom pitanju, naime rado bi ih savjetovala da im neka bezvezna igračka nije potrebna, imam odmah barem 3 pametnija savjeta gdje bi mogli potrošiti novac, ako baš žele. Ali NE! Nemojmo to činiti.

Savjet u navedenom podcastu bio je upravo takav, i razlog me je u potpunosti uvjerio da autor ima pravo. Ako budemo svaki puta djetetu branili, savjetovali, predlagali što da radi sa SVOJIM novcem, nikada neće na vlastitim greškama naučiti. Koliko smo puta mi odrasli otišli u trgovinu i kupili nešto totalno bezveze? Ne jednom, priznajte! No ako smo jednom pogriješili, drugi puta smo imali priliku da iz greške nešto naučimo i da ju ne ponavljamo.

Bolje je zato da djeca greške prave sada, dok su manji, i sa malim iznosima, nego kasnije, kada budu odrasli i sa iznosima koji ih mogu odvesti u velike dugove.

Naš je zadatak da pričamo kasnije sa njima o njihovoj kupovini, je li bila potrebna ili ne. Ako vidimo da su se uvjerili da nisu dobro postupili, nemojmo ih kritizirati, nego im pomozimo da dođu do zaključka što su mogli drugačije napraviti, da sami dođu do ideja kako drugačije postupiti. Neka istu grešku naprave i više puta, naprave ju i odrasli.

A ulaganje?

Već sam toliko puta do sada na blogu pisala kako je od stavljanja novca u banku bolje novac investirati. Trebamo li i to djeci približiti? Naravno. Samo nemojte žuriti. Sama pomisao da ulože novac i dobiju puno više sjajna je. No da bi imali što uložiti, trebaju najprije uštedjeti. Idite korak po korak. Kada i sama prođem sa vlastitom djecom temu o ulaganju, napisat ću vam i opisati kako je prošlo.

Ako imate pitanja ili prijedloga, ostavite komentar ispod članka :)

* za 12. rođendan naše male Lovašice odlučili smo njenu ušteđevinu prebaciti iz tatine u stvarnu banku. Otvaranje računa prošli smo s njom zajedno. Uslijedilo je malo razočaranje jer kamate više nisu tako visoke kao u tatinoj banci, ali privikla se na to :)